Prijavite se na newsletter


Home O nama About US Doniraj Autori Tekstovi Intervjui Prevodi Recenzije Vesti/Komentari



Antisemitizam i Jeremy Corbyn




Montecruz Foto/Flickr.com CC 2.0

20/08/2018

Neprekidne „zavrzlame oko antisemitizma“ u Laburističkoj stranci na kraju su postale ono što su neki oduvijek htjeli da ova rasprava bude – ušutkavanje kritika Izraela. Kampanja blaćenja Jeremyja Corbyna kao antisemita od samog početka se svodila na napad na Corbyna i Pokret solidarnosti s Palestinom. Sve dosadašnje lažne tvrdnje, suspenzije i izbacivanja propalestinski orijentiranih članova Laburističke stranke i prateća medijska hajka doveli su do srži problema – prisiljavanje Laburističke stranke da prihvati definiciju antisemitizma koja će ušutkati kritiku Izraela.

Posljednjeg tjedna, Margaret Hodge je nazvala Jeremyja Corbyna „j… antisemitom i rasistom“ (stajavši opetovano iza svojih uvredljivih primjedbi), zastupnici desnog krila Laburista sastali su se nedugo nakon toga kako bi izglasali naputak Nacionalnom izvršnom odboru stranke da usvoji čitav niz primjera definicije IHRA-e, a tri proizraelske židovske novine u Velikoj Britaniji zajednički su objavile uvodnik, tvrdeći da bi Židovima koji žive u Ujedinjenom Kraljevstvu Corbynova vlada predstavljala „egzistencijalnu prijetnju“.

U vrijeme tih burnih reakcija, izraelski Knesset je donio zakon koji izričito navodi kako u Izraelu samo židovski narod ima pravo na samoopredjeljenje – zakon uvezen izravno iz Južne Afrike u doba aparthejda. Također treba istaknuti da dok su zastupnici desnog krila laburista jurili u eter osuditi Nacionalni izvršni odbor stranke i Jeremyja Corbyna zbog tog nečuvenog nedjela, Izrael je bombardirao pojas Gaze ubivši najmanje četvero Palestinaca.

 

Izrael je rasistička država

 

Tisuće Izraelaca i Palestinaca marširali su u Izraelu protiv tog novog rasističkog zakona nacionalne države. Čak je i Odbor zamjenika morao kritizirati zakon. U svjetlu toga, posebno su smiješne tvrdnje da je Jeremy Corbyn antisemit jer odbija prihvatiti tvrdnju da je nazivati Izrael rasističkim antisemitski.

Kažem „posebno“, jer ovaj novi zakon predstavlja jasan čin uskraćivanja prava Palestincima na samoodređenje i očigledan je čin izražavanja rasne superiornosti u zemlji između rijeke Jordan i Sredozemnog mora. Ipak, Izrael ne prakticira aparthejd od prošloga tjedna.

U Izraelu je na snazi više od 50 zakona, od kojih su neki uvedeni još 1948. godine, a koji diskriminiraju arapske Izraelce u odnosu na židovske Izraelce; zakoni koji odbacuju pravo na povratak ondje rođenih Palestinaca, koji zabranjuju brak između Židova i Arapa i ograničavaju građanska prava arapskih Izraelaca. Dodamo li još tri milijuna Palestinaca koji žive u Bantustansu na okupiranoj Zapadnoj obali, gdje ilegalni doseljenici uživaju puna građanska prava dok Palestinci nemaju nikakva, zatvoreni unutar nezakonitog zida i razdvojeni cestama „samo za Židove“ i tisućama kontrolnih točaka i dva milijuna Palestinaca koji žive pod brutalnom opsadom u pojasu Gaze gdje je više od 90 % vode neprikladno za ljudsku uporabu, neosporno je riječ o aparthejdu.

Ne radi se samo o usporedbi s Južnom Afrikom. U međunarodnom pravu, aparthejd je definiran kao zločin protiv čovječnosti „počinjen u kontekstu institucionaliziranog režima sustavnog ugnjetavanja i dominacije jedne rasne skupine nad bilo kojom drugom rasnom skupinom ili skupinama i počinjeno s namjerom održavanja istog režima“. Izrael odgovara toj definiciji.

 

Uzvraćanje udarca

 

Sve češće spominjanje aparthejda u raspravama o Izraelu stvorilo je osnovu BDS strategije (op. prev. Bojkot, dezinvestiranje i sankcije). Bojkot Južne Afrike odigrao je značajnu ulogu u promjeni međunarodne ravnoteže političkih snaga i na kraju je dokinuo režim aparthejda.

Izraelska vlada je upumpala milijune u ometanje i zaustavljanje rastućeg BDS pokreta na međunarodnoj razini, a kao glavno oružje odabrala je proglašavanje svakog djelovanja BDS-a antisemitizmom. I tu ulazi definicija IHRA-e. Ako je aparthejd rasizam, a nazivanje Izraela rasističkim je antisemitski, onda je nazivanje Izraela državom aparthejda antisemitski, kao i prakticiranje BDS-a.

Doista, ta je definicija već mnogo puta navođena kao razlog za nastavak ulaganja u tvrtke koje podupiru omogućavanje ugnjetavanja Palestinaca. U Velikoj Britaniji, pristaše Izraela koristili su tu definiciju, koju je usvojila vlada, kako bi lobirali za zabranu Tjedna izraelskog aparthejda i spriječili dezinvesticije vijeća.

U članku o izraelskoj nacionalnim vijestima (kanal 7) piše:

„Prema definiciji IHRA-e, postaje jasno da je prakticiranje BDS-a antisemitsko jer se primjenjuje samo protiv Izraela. Isto vrijedi za razne propise Europske unije o označavanju koji se odnose na spornu „Zapadnu obalu“ i okupirani Golan, koji se također primjenjuju samo protiv Izraela.“

No, pravi propalestinski aktivisti su oduvijek ukazivali na antisemitizam kao rasizam, što on i jest. Ovaj rasizam ometa borbu za demokratsku sekularnu državu u Palestini u kojoj bi Židovi, Palestinci i ostali mogli pronaći mir.

Nema sumnje da će, bude li Nacionalni izvršni odbor stranke morao prihvatiti definiciju IHRA-e, članovima laburista odmah biti zabranjeno govoriti protiv zločina države Izrael, ili sudjelovati u BDS pokretu i prosvjedima pod prijetnjom suspenzije ili izbacivanja iz stranke.

Za desno krilo laburista, ta situacija donosi samo prednosti, jer čak i ako se definicija ne prihvati, planiraju blatiti Corbyna što je dulje moguće i možda ga zatim ponovno pokušati srušiti. U međuvremenu, torijevci mogu preusmjeriti pažnju s vlastite rastuće krize i rasističke politike.

Ljevica se mora bolje uhvatiti u koštac s ovim argumentom. Baca se ljaga na pravu borbu protiv antisemitizma, borbu za slobodu Palestine i rušenje ove torijevske vlade. A predugo su lijeve frakcije, uključujući i one okupljene oko laburističkog vođstva, zauzimale obrambeni stav i tretirali ovu kampanju blaćenja kao da su te tvrdnje opravdane. Nisu i treba reći onako kako jest, inače riskiramo sve što smo stekli s Corbynom i sva postignuća Pokreta solidarnosti s Palestinom u posljednja dva desetljeća.

PRIJEVOD: Helena Filipović

Izvor: COUNTERFIRE.ORG




Kontaktiraj nas