Prijavite se na newsletter


Home O nama About US Doniraj Autori Tekstovi Intervjui Prevodi Recenzije Vesti/Komentari



Rat države protiv crnaca u SAD




Foto: Sehar S/Flickr CC 2.0

24/06/2017

Čak i prije pokretanja postupka za oslobađajuću presudu ubojicama Philanda Castile, saznajemo o još jednom ubojstvu crnačke osobe od strane policijskih okupacijskih snaga. Ovog puta žrtva je, Charleena Lyles, crnkinja koja je bila u petom mjesecu trudnoće.

I opet, tu je gnjev, zbunjenost i pozivi za pravdu od strane crnačke zajednice grada Seattlea, gdje se dogodilo ovo najnovije ubijanje. Mnogi se možda sjećaju da se upravo u Seattleu dogodilo da su dva člana lokalne crnačke zajednice pokušala upozoriti na rasističku i licemjernu liberalnu zajednicu bijelaca u vrijeme jedne posjete Berniea Sandersa. Crnački aktivisti su potom povikama ozlojeđenosti ušutkani od strane velike većine Berniejevih pristaša. Jedna od stavki koje su aktivisti željeli pokrenuti bila je represivna, zlostavljačka taktika Odjela za policiju u Seattleu.

Neki su tvrdili da je ovo rasprostiranje ubojstava crnaca zabilježeno na video snimcima ili prijavljivano od strane desetine svjedoka, nije ništa novo, a prizori na kojima policija davi, ubija iz vatrenog oružja i tuče siromašno crnačko i radničko stanovništvo su danas mnogo vidljiviji zahvaljujući tehnološkim inovacijama koji olakšavaju bilježenje tih prizora. Djelomično su u pravu.

Kao jedna interna kolonija koju neki opisuju tamnicom naroda koja je karakteristika nacionalne države Sjedinjenih Država, crnačke zajednice su odvojene u enklavama ekonomske eksploatacije i socijalne degradacije putem vidljivih i često nevidljivih društvenih i ekonomskih procesa. Uloga policije nije u funkciji zaštitnika nerealiziranih ljudskih prava crnačkog stanovništva, već u ulozi okupacijskih snaga. U tim okupacijskim zonama represije, svatko zna da policija djeluje po jednom drugom scenariju od onih koji se prikazuju u policijskim emisijama i filmovima koji prožimaju popularnu zabavnu kulturu u SAD-u. U tim se predstavama policija prezentira kao herojska snaga koja se bori protiv sila zla, ali im se ponekad događa da doživljavaju zakon i prava pojedinaca kao prepreke u toj borbi. Mnogim gledateljima, brutalnost i druge prakse se zaboravljaju pa čak i podržavaju jer se policija navodno suočava sa iracionalnim snagama zla koji vrebaju u zapuštenim predgrađima i getoiziranim četvrtima u mašti  javnosti.

Za previše bijelaca u SAD-u savršeno je uvjerljivo da je jedan ranjeni Mike Brown, već pogođen i bježeći od Darrena Wilsona, pajkana koji ga je ustrijelio i na kraju ubio.  Zapravo Michael se odjednom okrenuo da potrči natrag prema Wilsonu, a ovaj tvrdi da nije imao drugog izbora nego da Michaela zapljusne kišom metaka da ubije tog “demona” kako ga je Wilson opisao.  Nažalost, tako mnogi bijelci na sličan način nalaze objašnjenja i za ubojstvo Charleene, ženu koja je nazvala policiju da prijavi provalnu krađu da bi je na kraju ubila ta ista policija koju je ona zvala.

Ali ovdje nije u žarištu psihopatologija bijele supremacije. O tom smo problemu govorili u brojnim prilikama. Ovdje nas zabrinjava da neki crnci nisu još shvatili nove uvjete u kojima se nalazimo—a to je da nikada neće doći do pravde prema definiciji da će se ona dogoditi sa prestankom ovakvih ubijanja.  Zašto? Jer hapšenja, policijska ubojstva, batinaški odnos, optužbe protiv naše djece kao da su odrasli i njihova desetljetna zarobljavanja, sve je to inherentno u represivnoj logici koja je oduvijek obilježavala  odnos između američke rasističke doseljeničke državnosti i crnačkog naroda.

Drugim riječima, ako crnačko stanovništvo odista hoće da se sve to prekine, moramo doći do, za neke, teškog zaključka da je kolonijalna doseljenička, kapitalistička, bijela suprematistička država  i društvo neprijatelj crnačkog naroda kao i većini potlačenih naroda u svijetu. Teški zaključak za mnoge jer to znači da crnački narod više ne može poricati  činjenicu da mi nismo jednaki pripadnici ovog društva, da nas se doživljava neprijateljima i da se naši životi, strahovanja, perspektive, povijest i želje za budućnost ne tiču gospodara ove države ni ogromnog broja običnih bijelaca.

Zato je Charleena Lyles pridružena Mikeu Brownu, Sandri Bland, Tamiru Riceu, Johnu Crawfordu i Philandu Castileu, da spomenem tek nekoliko imena našeg naroda viktimiziranih u najboljim godinama svojih života  od zaštitnika bijele moći koji nose policijske uniforme.

Ona neće biti posljednja.

Logika neoliberalnog kapitalizma transformirala je naše zajednice i narode u sektor populacije SAD-a. Ova nova realnost podržana ideologijom bijele nadmoći koja nije u stanju sagledati da je jednaka vrijednost ne-europskog (bijelog) života kreirala jednu nesigurnu situaciju za crnački narod, nesigurniju nego li u bilo kojem drugom periodu u američkoj povijesti.

Afrički  (crni) narod je mirotvoran svijet i vjeruje u pravdu. Ali ne može biti mira bez pravde. Jer dokle god naš narod bude napadan, dokle naša temeljna kolektivna ljudska prava ne budu priznata, dokle god nemamo mogućnost odrediti vlastitu kolektivnu sudbinu, mi ćemo pružati otpor, mi ćemo se boriti, i mi ćemo stvoriti uvjete da osiguramo da rat koji se vodi protiv nas neće više biti jedan jednostrani sukob.

Suština okvirnog središnjeg narodnog udruživanja za ljudska prava  je to da potlačeni imaju pravo pružati otpor, pravo na samo-određenje , kao i pravo na upotrebu svakog sredstva potrebnog za zaštitu i realizaciju svojih temeljnih prava.

Charleena, reći ćemo tvoje ime i imena ostalih koji su pali  kad budemo zadavali smrtni udarac protiv organiziranog barbarizma poznatog kao Sjedinjene Države.




Kontaktiraj nas