Zato ovaj praznik ne treba slaviti odlaskom ujutru, ili dan ranije, ni na kakve „zelene površine van grada“ jer na taj način gubi svoju identitetsku odrednicu. Na Praznik rada se izlazi na ulice – radnici i radnice, zaposleni/e i nezaposleni/e, studenti i studentkinje, stari/e i mladi/e, penzioneri/ke, nacionalne manjine, LGBT populacija, izbeglice, kao i sve ostale manjinske i druge potlačene grupe – i kroz demonstracije manifestuje solidarnost.
Prvomajske vatre na našim trgovima
Prvi maj nije prosto jedan dan u godini. To je onaj dan kada radnička klasa treba da se koncentriše i složi, da pokaže ne samo svoju brojnost nego i snagu, da formuliše i iznese svoje zahtjeve, da uzdrma i buržoaziju i vlastitu birokratiju.
Rodni aspekt radničkog pokreta i Dan rada
Uslijed sve veće zaposlenosti žena, koja je generirala nove oblike diskriminacije, žene su započele organizirati različite oblike borbe kako protiv rodne tako i ekonomske opresije. Stoga se jedan dio žena priključuje radničkom pokretu zahtijevajući, između ostalog, osmosatno radno vrijeme te provedbu načela jednaka plaća za jednaki rad.
Prvi maj – Praznik rada
Ljudi masovno glasaju za slične fašističke i nacističke partije u sličnim situacijama u zemljama širom svijeta. Protiv toga se svim silama treba boriti, inače će se Evropa, ne samo raspasti, nego će se naći u položaju u kojem je bila krajem tridesetih godina dvadesetog stoljeća.