Year: 2019

Simulakrum postaje i sam vođa. Vučić predstavlja personifikaciju vlasti. Suspenzijom pravne države i državnih institucija, sve grane vlasti bivaju personifikovane u vođi.

U takvoj situaciji, laburističko vođstvo je moralo da vodi borbu na više frontova: protiv ogorčenih protivnika u vlastitim redovima, krupnog kapitala, znatnog dijela državne uprave i, što je posebno važno, uticajnih medija.

Kada govorimo o Kosovu, onda de facto govorimo o međunarodnom protektoratu za koji je budući premijer Kosova, rekao da „na zemlju sleće pravo sa marsa”, misleći pritom da takvi poreci nisu u doticaju sa realnošću.

Unatoč takvim podacima službene statistike, hrvatski srednjostrujaški mediji, razni ekonomski ‘stručnjaci’ i političari mantrički ponavljaju da Hrvatska ima najglomazniji javni sektor, najveće poreze iz kojih se financira gomila „uhljeba“ na „izmišljenim“ radnim mjestima u javnom sektoru i da je to glavni razlog zaostalosti hrvatske privrede.

Ako je zadnjih godina neosporna dominacija „liberalnog centra sa desnim primesama“ postavlja se pitanje gde je ideološka hegemonija levice i levičara? Zašto značajan deo društva u Srbiji nije podložan levičarskom usmerenju?

Istorija nije objekat prava. U slobodnoj državi, ni sudski autoriteti ni parlament ne mogu da definišu istorijsku istinu. Politika države, čak i ako je sa najboljim namerama, ne može biti politika istorije.

Naravno, i prije pojave Grete Thunberg mnogi su aktivisti upozoravali na opasnosti klimatske krize. Među njima vrlo važnu ulogu imaju aktivisti iz starosjedilačkih naroda, koji su direktno pogođeni otimačinom njihovih vjekovnih zavičaja, kao i maloljetnici, koji upozoravaju upravo na činjenicu da njima ostaje taj ozbiljno oštećeni planet. Ipak, nikad to nije izrečeno tako izravno i toliko jednostavnim riječima, bez ikakvog vrludanja, na tako visokom mjestu, ravno u lice donositeljima odluka jedne od najmoćnijih država svijeta.

Djelo Harrya Bravermana “Rad i monopolistički kapital” (1974) jedno je od najboljih dostignuća američkog marksizma i svakako predstavlja veliki doprinos internacionalnom marksizmu kao teoriji i praksi radničke klase. Našoj sociološkoj i političko-ekonomskoj teoriji prijeko je potrebna reaktualizacija određenih pitanja koja su restauracijom kapitalizma pala u zaborav. Marksistička misao ima taj težak zadatak ponovnog aktualiziranja za čovjeka važnih pitanja rada i radnog procesa, koji se ogleda u tome što ona to mora učiniti kritički i na višem nivou da ne bi upala u zamku ponavljanja starih i prevladanih dogmi. Bravermanovo djelo vrlo lako može biti prvi korak na tom putu.