Draga Stefanović, „O nevoljama naše dece”

Usled oskudice i strahovite skupoće stanova danas je siromašno stanovništvo Beograda prinuđeno da živi po raznim šupama i vlažnim stanovima, ili da se po nekoliko porodica zbiju u jedan stan. Ovakve stanbene prilike ubistveno deluju po život i zdravlje naše dece i naše omladine. Ali nije sve zlo samo u rđavim stanbenim prilikama; rđavom stanu treba dodati rđavu i nedovoljnu hranu kojom se danas hrani ogromna većina našega naroda, jer je skupoća dostigla neverovatnu visinu. Ali vi vrlo dobro znate da gladna majka ne može imati hrane za svoje dete. I žena je prinuđena danas da ostavi svoje novorođenče onda kada mu je ona najnužnija i nezamenjiva još u prvom i drugom mesecu. Zbog ovakog načina života mortalitet naše dece ogroman je.

Ustavno pitanje u Drugoj Jugoslaviji. IV dio. Od Povelje samoupravljanja do partijskog samo-upravljanja

Ustav SFRJ od 1974. godine, čiji temelji su udareni amandmanima na Ustav SFRJ od 1963, donesenim 1971. godine, u publicistici, a ponekad i u naučnoj literaturi, naziva se „grobarem druge Jugoslavije“. To je bio ustav koji je značajno promijenio prirodu jugoslovenske federacije, ali i ekonomski i politički sistem, iako se […]

Ustavno pitanje u Drugoj Jugoslaviji. II dio: Rađanje Druge Republike

U pogledu demokratičnosti rješenja, pogotovo zbog uvođenja radničkih savjeta i vijeća proizvođača, te zbog formalnog slabljenja uloge izvršnih organa vlasti, Ustavni zakon je bio izrazito napredan pravni akt. Njegov najveći doprinos ogledao se u tome što je uveo demokratiju u ekonomski sistem, i to ne samo na nivou preduzeća, što je bilo riješeno još 1950. godine, već i na makro ekonomskom nivou, što je bilo originalno rješenje, koje nisu imali ni dotadašnji sovjetski ustavi, čak ni Ustav RSFSR od 1918. godine.

Moša Pijade, „Revolucija i kontrarevolucija u Bugarskoj“

“Nesumnjivo je, da je najveći značaj bugarskih događaja u tome što nam oni donose najozbiljnije pouke u pogledu odnosa između varoškog proletarijata i seljačkih masa. Poraz bugarske revolucije pogađa podjednako varoške radnike kao i radni narod na selu, kao god što je i njihova borba bila zajednička. A tako su isto zajedničke i pouke iz toga poraza.”

Đuro Cvijić, „Nacionalno pitanje u Jugoslaviji“

Izlaganje Cvijića na Trećem raširenom plenumu fascinantno je jer pokazuje kako malo se čak i gledište buduće partijske levice razlikovalo od desnice pre nego što su jugoslovenski komunisti počeli da ozbiljnije izučavaju lenjinizam. Iako su svi hegemonizam srpske buržoazije smatrali za glavni izvor nestabilnosti u Kraljevini, niko još uvek nije razmatrao nacionalizam kao potencijalno revolucionarni faktor u rušenju vlasti i sprovođenju komunističke revolucije.

Šta je nama danas 7. jul?

Malo koji narod u pokorenoj Evropi 1941. je imao hrabrosti da se usprotivi stravičnoj vojnoj mašineriji kakva je bila Hitlerova, ali i njegovim pomagačima u vidu kvislinških formacija koje su svoju lojalnost morale dokazivati tako što su prema nelojalnima bile nemilosrdne.

Asim Behmen, „Inteligencija i Parlamenat“

Ulaženje manuelnih radnika u parlament ne bi nimalo škodilo njegovoj radnoj sposobnosti. Ova istina je vrlo stara, i ona se mnogo puta ponavljala. Nju je pokušala da obori birokratska plutokratija, koja je demokratsku Srbiju obukla u odeždu despotizma i rejakcionarstva, i koja, po svojoj funkciji, zamenjuje aristokratiju zapadnih zemalja. Paradoksalni duh Maksa Nordaua vrlo je dobro jednom primetio, da gomila ljudi koja bi se sastojala iz samih Getea, Njutna, Tolstoja itd, ne bi bila u stanju da reši nijedno praktično pitanje bolje nego gomila u kojoj bi se nalazili sami obućari, krojači i zemljoradnici.

Proslava dana pobede nad fašizmom, ili poraz antifašizma?

Kao što vidimo sve ovo što nam se desilo, nije nastalo preko noći. Političke elite u poslednjih trideset godina, planski su radile na tome da se antifašizam negira, nacionalizuje, koristi u dnevnopolitičkim prepucavanjima, pa čak i da mu se dodeli zločinačka uloga. Antifašizam je ovom akademijom, simbolički doživeo poraz. Ukoliko dozvolimo da ovo prođe bez bilo kakve jače reakcije, dovodimo sebe u opasnost da jednoga dana kao heroje slavimo one koji su sopstvenom narodu bili najveći dželati. Time ćemo zauvek naše pretke koji su dali svoje živote za našu slobodu, ali i na nas same, baciti ljagu i negirati sami sebe. Jer narodi koji sami sebi žele zlo nezadrživo srljaju u sopstveni  fizički i duhovni nestanak.