Year: 2022

U prošlih nekoliko godina u srpskoj opozicionoj javnosti dogodila se prava epidemija upotrebe izraza „zarobljena država“. Kao i za svaki pojam iz arsenala vladajuće ideologije značenje „zarobljene države“ nam se čini kao nešto samoevidentno, kao činjenica koju ne bi trebalo detaljnije objašnjavati. Državu nam je „zarobila“ politička mafija vladajuće partije, […]

Francuski novinar i pisac Sorž Šalandon autor je romana Povratak u Kilibegz u kojem se pripoveda o životu i delu jednog bivšeg pripadnika Šin fena, političkog krila Irske republikanske armije (IRA), koji je zapravo bio izdajnik jer je radio za englesku tajnu službu MI 6. Šalandonova priča zasnovana je na […]

Razvoj današnje tehnike nameće niz pitanja: Da li je tradicionalni ljudski rad prevaziđen? Zašto glamurozno najavljivane četvrta i peta industrijska revolucija nisu donele skraćenje radnog vremena u odnosu na osmočasovni pokret radnika pre gotovo vek i po? Kako će se rešiti sve veća protivrečnost ljudskog rada i tehnike? Zašto radnici još uvek rizikuju živote radeći najopasnije i najteže fizičke poslove u rudnicima, nuklearnim postrojenjima, kesonima, deminiranju eksploziva, poljoprivredi, građevinarstvu…? Zbog čega se rad sve više obavlja od kuća? Kakav je karakter sadašnje tehnike i koji su njeni potencijali. Sva ova pitanja sublimirana su u jednom: koja je to granica koju današnja nauka i tehnika ne smeju da pređu?

Kako izgraditi društveni konsenzus u našim, „post-konfliktnim“, „podeljenim“ balkanskim društvima? Pitanje se već tri decenije nameće kao ključno. Bezbroj tekstova i diskusija u medijima, akademskim publikacijama, istraživačkim projektima i studijskim programima, bezbroj filantropskih projekata, grantova i rezidensija, a opet smo podeljeni i u konfliktu u našim „post-konfliktim društvima“. Opšti lament nad nedostatkom društvenog konsenzusa, međutim, ukazuje upravo na ono što negira: na već postojeći društveni konsenzus koji tvrdi da je pitanje društvenog konsenzusa ključno pitanje, kao i na to da mi koji živimo u našim balkanskim „podeljenim društvima“ nismo taj konsenzus izgradili.

U prenesenom značenju, u oformljenom liberalnom poretku, liberali su versajski vrtlari koji raspravljaju o idejama izgleda vrta i odlučuju kako treba vrt urediti reformama da taj vrt klasne hijerarhije bude što meritokratski pravedniji. Konzervativci bi, pak, istovremeno htjeli isključiti mnoge liberalne versajske vrtlare iz odlučivanja u ime očuvanja tradicionalnih vrijednosti versajskog vrta, samo bi taj parlament versajskih vrtlara pretvorili kao savjetodavno tijelo, dok bi desnija desnica htjela posve politički isključiti versajske vrtlare i predati svu moć odlučivanja nekom autokratu i/ili oligarhiji.

Dvadeseti kongres Komunističke partije Kine održan je od 16. do 22. oktobra 2022. godine. Ovaj kongres održan je samo četrdeset dana posle najvećeg sukoba između Narodne republike Kine, sa jedne strane i Tajvana i SAD, sa druge strane, posle dugog perioda. Kao odgovor na posetu predsednice donjeg doma Američkog parlamenta Nensi Pelosi Tajvanu 2 augusta, vlasti u Pekingu odgovorile su tako što je spoljni ministar osudio ovu posetu kao kršenje politike „jedne Kine“ i rekao je da će oni koji uvrede Kinu biti kažnjeni; vojska Kine ispalila je više raketa u more koje razdvaja kopneni deo Kine i Tajvan, dok su kineski vojni avioni nedozvoljeno nadletali nad važdušnim prostorom Tajvana.

U revizionističkoj istoriografiji o događajima iz Drugog svetskog rata na našem prostoru, koja je uzela maha nakon sloma režima realnog socijalizma, a poseban vetar u leđa dobila nakon 5. oktobra, istaknutu ulogu ima publicista Miloslav Samardžić.

Svijet nakon dugi niz godina, još od vremena Hladnog rata, nije se tako ozbiljno našao na rubu kaosa, ponora, propasti i uništenja, na koncu svoga fizičkoga nestanka.

Dijagnoze brojnih levičarski orjentisanih teoretičara, intelektualaca, publicista, pripadnika levičarskih pokreta i organizacija upućivale su na to da je Srbiji dodeljena uloga zemlje na periferiji svetskog kapitalističkog sistema, odnosno zemlje koja tzv. stranim investitorima nudi jeftinu radnu snagu, javna dobra i prirodna bogatstva, čije vlasti su otuda maksimalno servilne i predstavljaju primer tzv. kompradorskih elita koje pristaju na rasprodaju zemlje i naroda u bescenje u zamenu za neograničenu vlast i brojne sinekure.

Nepobitno je da se Kuba mijenja dok istovremeno državne strukture i dalje šire mantru o nepobjedivosti Revolucije koristeći slike Cienfuegos, Fielda i Chea kao zaloga za njezinu održivost. U tom smislu Revolucija se dalje bori za opstanak usporedno s nizom neizbježnih promjena, prije svega u ekonomskom pogledu. Upravo je konstantnu borbu za Revoluciju, Fidel Castro, u knjizi objavljenoj prvi puta 2004. godine, istaknuo kao izrazito važnu, rekavši: „ova je revolucija koja se brani i koja se branila, i da se ne brani ne bi bila ovdje“.

Nije tačno da monarh otjelovljuje jedinstvo nacije. Monarh pripada jednoj društvenoj klasi, dakle jednoj društvenoj grupi koja stoji nasuprot drugim društvenim grupama.

Pojam građanin, kao i svi drugi pojmovi blisko vezani uz ideologiju, ima različita značenja o kojima se može raspravljati, oko kojih se može voditi ideološka borba, koji nisu u povijesti imali uvijek isto značenje, niti se jednako i danas svuda upotrebljavaju.

„Sloboda u kapitalističkom društvu uvijek ostaje otprilike ista kao što je bila u starogrčkim republikama: sloboda za robovlasnike.“   Reći će, ovo, jednom prilikom, veliki vođa Oktobarske revolucije, Vladimir Ilyich Lenin. U potpunosti se čini da ove riječi druga Lenjina današnji anti-globalisti nisu u stanju razumjeti. A i kako bi […]

U tekstu koji slijedi nastoji se protumačiti i kritički sagledati koncept meritokracije koji je već nekoliko desetljeća prisutan u javnom diskursu kao nezaobilazno uporište onih koji vjeruju da živimo u najboljem od svih svjetova. Shvaćena kao vladavina zasluga, meritokracija svladavanje pojedinačnih prečki na metaforičkim društvenim ljestvama promatra isključivo kroz prizmu individualne odgovornosti, sposobnosti i talenta, pritom zanemarujući ključnu ulogu faktora koje pojedinci ne mogu kontrolirati, a koje možemo smatrati produktima sretnih i nesretnih slučajnosti, te povoljnih i nepovoljnih okolnosti.

Katarina Peović, zastupnica Radničke fronte u Hrvatskom saboru, objavila je knjigu pod naslovom Sve što je čvrsto i postojano pretvara se u dim… Historijski materijalizam kao metoda, kritika i analiza.