Month: December 2022

U prošlih nekoliko godina u srpskoj opozicionoj javnosti dogodila se prava epidemija upotrebe izraza „zarobljena država“. Kao i za svaki pojam iz arsenala vladajuće ideologije značenje „zarobljene države“ nam se čini kao nešto samoevidentno, kao činjenica koju ne bi trebalo detaljnije objašnjavati. Državu nam je „zarobila“ politička mafija vladajuće partije, […]

Francuski novinar i pisac Sorž Šalandon autor je romana Povratak u Kilibegz u kojem se pripoveda o životu i delu jednog bivšeg pripadnika Šin fena, političkog krila Irske republikanske armije (IRA), koji je zapravo bio izdajnik jer je radio za englesku tajnu službu MI 6. Šalandonova priča zasnovana je na […]

Razvoj današnje tehnike nameće niz pitanja: Da li je tradicionalni ljudski rad prevaziđen? Zašto glamurozno najavljivane četvrta i peta industrijska revolucija nisu donele skraćenje radnog vremena u odnosu na osmočasovni pokret radnika pre gotovo vek i po? Kako će se rešiti sve veća protivrečnost ljudskog rada i tehnike? Zašto radnici još uvek rizikuju živote radeći najopasnije i najteže fizičke poslove u rudnicima, nuklearnim postrojenjima, kesonima, deminiranju eksploziva, poljoprivredi, građevinarstvu…? Zbog čega se rad sve više obavlja od kuća? Kakav je karakter sadašnje tehnike i koji su njeni potencijali. Sva ova pitanja sublimirana su u jednom: koja je to granica koju današnja nauka i tehnika ne smeju da pređu?

Kako izgraditi društveni konsenzus u našim, „post-konfliktnim“, „podeljenim“ balkanskim društvima? Pitanje se već tri decenije nameće kao ključno. Bezbroj tekstova i diskusija u medijima, akademskim publikacijama, istraživačkim projektima i studijskim programima, bezbroj filantropskih projekata, grantova i rezidensija, a opet smo podeljeni i u konfliktu u našim „post-konfliktim društvima“. Opšti lament nad nedostatkom društvenog konsenzusa, međutim, ukazuje upravo na ono što negira: na već postojeći društveni konsenzus koji tvrdi da je pitanje društvenog konsenzusa ključno pitanje, kao i na to da mi koji živimo u našim balkanskim „podeljenim društvima“ nismo taj konsenzus izgradili.

U prenesenom značenju, u oformljenom liberalnom poretku, liberali su versajski vrtlari koji raspravljaju o idejama izgleda vrta i odlučuju kako treba vrt urediti reformama da taj vrt klasne hijerarhije bude što meritokratski pravedniji. Konzervativci bi, pak, istovremeno htjeli isključiti mnoge liberalne versajske vrtlare iz odlučivanja u ime očuvanja tradicionalnih vrijednosti versajskog vrta, samo bi taj parlament versajskih vrtlara pretvorili kao savjetodavno tijelo, dok bi desnija desnica htjela posve politički isključiti versajske vrtlare i predati svu moć odlučivanja nekom autokratu i/ili oligarhiji.