Odlično je što su za prvomajsku manifestaciju odabrani zahtjevi koji se odnose na dva ključna sistemska ekonomsko-socijalna zakona – o radu i štrajku, koji svojom sadržinom i načinom primjene najbolje pokazuju kakva je priroda postojećeg društvenog poretka
Marta Havriško: „Etnonacionalizam je izdao Ukrajinu“
Jezičko pitanje je jako doprinelo nemirima u Donbasu 2014. godine. Ljudi koji govore ruski su tretirani kao izdajnici Ukrajine, to je veliki problem, moj sin govori i ruski i ukrajinski a bio je zlostavljan od strane učiteljice u obdaništu u Lavovu zato što je upotrebio jednu rusku reč
VI deo: Petko Miletić
Petko Miletić, budući je tek bio došao na robiju, bolje je od njih osećao stanje napolju, a naime – da u zemlji rastu novi i mladi borci, drukčiji u mnogočem od stare garde, koja se, sem pojedinačnih izuzetaka, povukla u pasivnost pred žestinom diktature, i u to ništa manjim razmerama ona koja je bila na levici od one na desnici. Petko je jasno shvatio da mora da se osloni na nove, borbenije drugove, odrasle pod diktaturom, ne samo ako hoće da ostvaruje svoje ciljeve na robiji, nego čak i one napolju.
DeepSeek vs. DubokoZabijanjeGlaveUPesak
Kinezi su ipak pobedili svoje rivale u celoj situaciji. Nisu samo proizveli sa mnogo manje novca jednako dobar ako ne i bolji proizvod, oni su ga učinili besplatnim i dostupnim celom svetu putem interneta. Zavladala je neobična kombinacija zlovolje i sete kakva se ne viđa često. Skoro kao da su Kinezi pokušavali da iskoriste ovaj postignuti tehnološki napredak da bi pokazali celom svetu da se dinamični centar kapitalizma ovih dana (koji mi u Americi nazivamo Hi-Tech ili Silicon Valley i slično), nalazi i u Kini, da je u mogućnosti da se takmiči a zatim i pobedi.
Interpelacija naroda i klasna scena Ćacilenda: ogledi o ideološkoj fantazmi „ćaka”
Altiser je insistirao na tome da ideologija funkcioniše kroz institucije, kroz rituale, kroz diskurse. Ako ne razumemo gde se te strukture nalaze i kako funkcionišu – onda mašimo samu tačku u kojoj se proizvodi ideološki subjekt. A „ćaci“ – kao pojam – označava upravo tog subjekta: ne iz siromaštva, ne iz neznanja, ne iz identiteta – već iz društvene i klasne funkcije. I zato: ne, koristiti naziva „ćaci“ nije rasizam, kojeg god tipa. Nije ni klasizam. Tek nije govor mržnje. To je akt političke dijagnostike, oblik narodne semiologije, otpor simboličkom nasilju koje dolazi kao „običan čovek”, ali se ponaša kao aparatura vlasti. A svaki aparat ima ime. I svako ime ima svoju borbu.
Ka poznavanju prirode i društva. Odgovor Borisu Dežuloviću
Šta ako je to tek nekakvo nečudo ljudsko-žandarske prirode koje se u nauci o poznavanju društva ponekad determiniše i kao građanski fašistoid, elementarnih životnih funkcija tipa: mržnja i sadizam prema „glupim i tupim masama“, sirotinji, prinudnim oportunistima i proleterima sklonim korupciji. Takve su funkcije, kako bi to rekli/e neki/e kolege/nice iz uglednijih žandarmerijskih postaja iz Beograda, prosto prirodne, nužne, prouzrokovane su hijerarhijskim odnosima to jest pozicijama u „lancima ishrane“. Ovdašnje kolege/nice (po mentalnoj uniformi) autora članka „Čuda prirode: šupci, a pičke”, objašnjavaju ponašanje bića koje autor, nakon službeničkim-entuzijazmom-nadahnutog dijagnostičkog opisa, klasifikuje kao „govna“, njihovom najnižom pozicijom u lancu ishrane. Pa jeste, umesto da kao svi srednjeklasni intelektualci (to jest kapitalistički popovi) parazitiraju na nekom bullshit job-u (ok, tu su onda reči-fekalije normalna stvar, nuždna poslovna etika), dakle, umesto da se tako nekako snađu, moraju vertebrati koji su niže pozicionirani u lancima ishrane da se ponižavaju pred gazdama i političarima!
Milo Petrović (1944–2025)
Dragi Milo, putuj hrabro! Neka te prate reči tvog i našeg Če Gevare, večitog mladića,
revolucionara i borca za slobodu, a nas neka bodre u ovim uzbudljivim vremenima u kojima, na žalost, nisi sa nama: “Hasta la victoria siempre!”
Ekonomski impuls iza Tita
Informbiroovska optužba za „avanturizam” bila je opravdana – pa ipak, Informbiro nije raskinuo s Jugoslavenima zbog njihova avanturizma. Upravo suprotno, taj avanturizam služi poput lupe koja uvećava i preuveličava pokretačke sile iza Tita sve dotle dok ne postanu vidljive golim okom čak i s ove strane Željezne zavjese
ANNUS HORRIBILIS
Utopijska ideologija neoliberalizma i globalnog kapitalizma pokazala se kao velika prevara jer se svjetsko bogatstvo ne raspoređuje ravnomjerno nego je usmjereno „prema gore“ u ruke grabežljive oligarhijske elite potičući najgoru vrstu „ekonomije nejednakosti“. Naravno da otpori postoje ali ljevica se više pokušala uklopiti u dominantne trendove (pokušavajući ih ublažiti, „uljuditi“) nego što im se efikasno, radikalno suprostavila.
V deo: Pribićevićevci i ustaše
foto: Saradnici nacionalističkih i građanskih organizacija sa kojima su komunisti sarađivali tridesetih: Šime Balen (levo), koji je od hrvatskog nacionaliste postao komunista, i Većeslav Vilder (desno), Čeh hrvatskog porekla, član Samostalne demokratske stranke Srba-Prečana, koji će ostati anti-komunista i pristalica londonske Vlade četrdesetih.
Polazeći od uobičajenih komunističkih socioloških postavki, mi smo se pre svega okomili na seljake da ih „prevaspitamo” i pridobijemo za svoju stvar. Ne samo da smo to radili s njima u toku nevezanih razgovora, nego smo u taj svoj rad unosili sve više plana, utoliko više ukoliko je i naše idejno obrazovanje – učenje teorije iz knjiga i predavanja, dobijalo organizovani vid. U sudskom zatvoru su za takvo što mogućnosti, a i iskustva, bili mali. Ali ipak se ponešto radilo. Rezultati su bili, činilo nam se, ogromni: seljaci su odobravali sve što smo mi pričali protivu gospode i sl.
Za i protiv perifernog položaja – „večita zagonetka“ srednje klase periferije
Ovde se dakle ne radi samo o problemima diskursa, master narativa kao alata vladajuće ideologije. Rutinsko ignorisanje tematike tipa slona u dnevnoj sobi ilustruje koliki je „preduzetnički“ napor potreban da bi se problematike svet sistema uošte prepoznale i priznale u mejnstrim političkoj i ekonomskoj naučnoj debati. I to nije čudno. Danas je sasvim moguće konstruisati algoritam koji bi sve ove odnose premeravao na dnevnom ali i istorijskom nivou ekonomskih i političkih posledica, potencijala, perspektiva, ujednačavanja, kompenzacija
Studenti Filozofskog fakulteta u Beogradu: “Država blagostanja je ono što treba našoj državi”
Ustav je naš formalni društveni ugovor
IV deo: Hapšenje
Pretres je bio kratak i površan. Ipak su uzeli neke knjige, koliko da ne odu prazni. Takav način pretresa bio je uopšte karakterističan za Upravu grada: dugim iskustvom ona je naučila da se ne pronalazi ništa traženjem, nego batinanjem.
Predsjednički izbori u Hrvatskoj su završeni, za većinu – život je jednako loš
Situacija je u Hrvatskoj jednako loša kao i prije predsjedničkih izbora, no i dio srednje klase ima dojam da se nešto „odradilo”, da se većina suprotstavila vladajućem HDZ-u. Taj dojam ne dijele klasični radnici, a trenutna euforija brzo će biti zamijenjena apatijom.
Milovan Đilas, Uspomene, III deo: Učlanjenje u Partiju
Kad sam prvi put posetio Maslešu on nije mogao da skrije iznenađenje zbog razgranatosti univerzitetske organizacije. On je pretpostavljao da se radi o labavim i nepovezanim levičarskim grupama, preko kojih će se moći uticati na legalni i polulegalni rad na Univerzitetu. Pred njim je, međutim, već bila gotova organizacija. Ja sam od njega tražio dvoje: tehniku (tj. pisaću mašinu, šapirograf i dr.) za umnožavanje letaka, ilegalnu literaturu i povezivanje s radnicima, na taj način što bi studenti bili dodeljivani u njihove ćelije da se „prekale” i da im se podigne „klasna svest”.