Kuba: ¿Revolución – sí o no?

Nepobitno je da se Kuba mijenja dok istovremeno državne strukture i dalje šire mantru o nepobjedivosti Revolucije koristeći slike Cienfuegos, Fielda i Chea kao zaloga za njezinu održivost. U tom smislu Revolucija se dalje bori za opstanak usporedno s nizom neizbježnih promjena, prije svega u ekonomskom pogledu. Upravo je konstantnu borbu za Revoluciju, Fidel Castro, u knjizi objavljenoj prvi puta 2004. godine, istaknuo kao izrazito važnu, rekavši: „ova je revolucija koja se brani i koja se branila, i da se ne brani ne bi bila ovdje“.

Ideološka kakofonija američke rulje

Slike konfederacijske zastave u američkom Kongresu i razularene mase koja je, uz minimalan otpor inače prilično revnog američkog represivnog sustava, marširala hodnicima onoga što brojni Amerikanci doživljavaju kao gotovo sveto mjesto američke politike, bile su nešto što je malo tko očekivao. Bile su to slike za koje je većina naviknuta da dolaze s Bliskog istoka ili neke banana-države, kako je to rekao bivši američki predsjednik George W. Bush, osvrćući se na ono što se događalo 6. siječnja u Washingtonu. Na istom tragu bili su i voditelji CNN-a poput Jacka Tappera i Abby Philip koji su također s nevjericom komentirali slike i vijesti koje su pristizale kao reakcija na Trumpovo odbijanje prihvaćanja izbornog poraza. Iako su scene marširanja u Washingtonu djelovale gotovo nadrealno dok je njihova ikonografija podsjećala na niskobudžetno holivudsko ostvarenje, postavlja se pitanje radi li se ovdje zbilja o stihijskom djelovanju kojemu je jedini cilj zadržavanje Donalda Trumpa u Bijeloj kući ili smo ipak svjedoci uspona ideologije radikalne desnice koji se neće zaustaviti njegovim odlaskom, tj. je li duh iz boce zaista pušten.

Naša sporna pitanja: Manifest opozicije Komunističke partije Jugoslavije

“Za revolucionarne marksiste je odavno jasno da klasna borba u svojoj završnoj fazi gotovo redovno prelazi u građanski rat, u borbu oružjem. Ne voljom i željom proletarijata, nego zbog toga što se vladajuće klase neće potčiniti nikakvoj volji narodne većine, što bez fizičke prinude neće ispustiti vlast iz ruku. U toku razvitka klasne borbe redovnim političkim sredstvima dolazi se do perioda kad se od strane vladajuće klase upotrebi sila protivu celoga njenog dotadašnjeg političkog poretka, i otuda se građanski rat sam sobom nametne. Ali pre nego što do toga dođe ima proletarijat u svakoj zemlji da postane sila sposobna da pobedi staro društvo i organizuje novo. Istoriska zasluga naučnog marksizma jeste u tome što je otkrio uslove pod kojima su pobeda proletarijata i komunistička privreda jedino mogućni. Marks je pokazao da komunizam ne može biti ni tvorevina razuma, ni morala, ni grube sile. “