Author: GORAN MARKOVIĆ

Broj radnika koji su prošli kroz „školu samoupravljanja“ zaista je ogroman. Radilo se o milionima članova radničkih savjeta. Samo u prvoj deceniji bilo ih je oko 1,1 milion. U prvih petnaestak godina, dvije trećine stanovništva je učestvovalo u radu različitih samoupravnih organa. To je bio veliki napredak, jer je učešće u radu organa upravljanja jedini način da radnici i drugi građani nauče da upravljaju. Ovako veliko učešće radnika u upravljanju, koje je sprovođeno na sistematski način, kao ustavna norma i zvanična državna ideologija, nikad i nigdje nije viđeno.

Često se čuje da svijet poslije korone neće biti isti. Ipak, teško je povjerovati da će ekonomski dominantna klasa i političke elite naučiti nešto iz ove katastrofe. Oni su racionalni samo u granicama svog klasnog interesa.

Radikalna ljevica gradi svoju strategiju na duge staze. Najmanje što joj treba je da je potencijalni birači i aktivisti poistovjećuju sa lijevim centrom. Radikalnoj ljevici ne treba da potencijalni birači pomisle kako je slična socijaldemokratiji. Ako bi se to desilo, oni bi se trajno okrenuli socijaldemokratiji.

U takvoj situaciji, laburističko vođstvo je moralo da vodi borbu na više frontova: protiv ogorčenih protivnika u vlastitim redovima, krupnog kapitala, znatnog dijela državne uprave i, što je posebno važno, uticajnih medija.

Teško da bi Jugoslaviju, u onakvim društvenim prilikama, spasio bilo kako pisani ustav, kao što ni onakav kakav je bio nije mogao biti glavni razlog njenog sloma.

Svima koji su ga otpisali, proglasili autoritarcem i opskurnim misliocem, Marks se „osvetio“ aktuelnošću svojih ideja.

Prvomajski protesti koje organizuju pojedini sindikati ili vanparlamentarna ljevica zlata su vrijedni. Oni su početni oblik stvarne klasne borbe.

Ni ove godine na izborima u Bosni i Hercegovini neće biti ljevice, ali će biti neoliberalnih socijaldemokrata, koji se već kite privlačnim epitetom ljevičara.

Istoriografija je postala oruđe u rukama vladajuće klase, njeno ideološko sredstvo u ovladavanju javnim mnjenjem i oblikovanju svijesti budućih generacija.

Rasprava o prirodi i ulozi četničkog pokreta treba da bude zasnovana na istorijskim činjenicama a ne na njihovoj ideološkoj interpretaciji.

Protesti i plenumi u BiH bili su izraz autentičnog narodnog nezadovoljstva sistemom i potencijalni novi oblici narodne borbe.

Oktobarska revolucija je obuhvatala različite oblike učešća radnika u upravljanju preduzećima, od kontrole do samoupravljanja.

Izbori u Njemačkoj označili su slabljenje dosad vladajućih stranaka i jačanje radikalne desnice i ljevice.

Ma koliko lijevi birači željeli da glasaju za ljevicu, čak za udruženu ljevicu, ta prilika im se neće ukazati 2018. Udružili su se oni koji su vodili ovu zemlju, odnosno jedan od njenih entiteta, i to ih vodili loše.

Ustavni sud BiH nedavno je donio odluku kojom odbija kao neosnovan zahtjev 30 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske kojim se osporava 25. novembar kao Dan državnosti BiH.

Jovićeva misao pati od teorije zavjere. Ona počiva na uvjerenju da je Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) decenijama imala plan rušenja Jugoslavije, koji je, prema okolnosti, zagovarala javno ili tajno.