Talas studenstkih protesta u Srbiji širi se nepredviđenom brzinom i njihov kraj se za sada ne nazire. Na dan nastanka ovog teksta svi fakulteti beogradskog, novosadskog i niškog univerziteta su u blokadi, kao i veliki broj fakulteta u Kragujevcu. Protestnim blokadama se pridružuju i srednje škole širom Srbije, kao i nekoliko sindikata prosvete. Razlozi za blokade su sasvim opravdani, a inicirani su činjenicom da se ni nakon više od mesec dana ne zna čija je odgovornost za pad nadstrešnice koja je ubila 15 ljudi na železničkoj stanici u Novom Sadu. Lavina nezadovoljstva je pokrenuta svim kasnijim reakcijama zvaničnika vlasti na ovaj događaj, a one se mogu svesti na zastrašivanja, pozive na medijski linč i hapšenja građana čiji je jedin “greh” traženje odgovornosti.
Zid je srušen, postojan je zid: gde smo 35 godina nakon rušenja Berlinskog zida?
Da li je Berlinski zid zaista pao? U realnosti jeste, ali je u političkom i idejnom smislu, on samo pomeren na Istok. I u tom procesu pomeranja je dobijao drugačije strukture. Nije bio betonski, već žičani i virtuelni, ali u procesu izgradnje. Trijumfom zapadne neoliberalne paradigme i porazom socijalizma, vremenom je pomeran na obode same Ruske federacije. Zato se rat u Ukrajini danas između ostalog može tumačiti i kao provera izdržljivosti tog zida i pokušaja stvaranja novog, te je Ukrajina danas zato jako važna Evropskoj Uniji, pa se zato neretko čulo i od zapadnih zvaničnika, a i samog Zelenskog da se Evropa danas brani u Ukrajini
Novi talas protesta u Srbiji: tuga, očaj, bes i nada
Mnogi su verovali da je srpsko društvo zauvek zamrlo, da je potencijal za proteste gotovo nikakav, te da su ljudi toliko pasivizirani u sopstvenoj bedi da im se ne da izaći van svog dvorišta.
Predsednički izbori u Crnoj Gori: Osveženje i upozorenje
Poštovanje autoriteta vlasti i lidera poput Đukanovića, dovelo je do toga da je on sam da bi što duže opstajao na vrhu, morao sebi da stvori Drugost i nametne sebi ulogu čuvara Crne Gore od nekoga ko je, po tom narativu, svojim verskim i dakako političkim delovanjem ugrožava
Zoran Đinđić – vizije o boljem društvu sa lošim ishodima
Često se čuje da je Đinđić bio reformator. Reforme obično podrazumevaju društvene promene sa ciljem poboljšanja funkcionisanja postojećeg sistema. Ali se čini da u ovom slučaju, rezultati nisu bili željeni, ili bar ne onakvi kakvim su sledbenici Đinđićeve politike hteli da budu.
Srpska pravoslavna crkva u socijalističkoj Jugoslaviji: žrtva socijalizma i/ili saučesnik raspada?
Iako crkvene strukture i javnost bliska njima, danas tvrde kako je tokom celog perioda socijalističke Jugoslavije, Crkva kao institucija bila gušena, marginalizovana i udaljavana od vernika, takva tvrdnja ne stoji u potpunosti. O potpunom gušenju i marginalizaciji Crkve, poricanju prava na slobodno delovanje od strane novih vlasti, može se govoriti samo u jednom periodu stabilizacije socijalističkog sistema: od 1945. do 1953. godine.
Reprezentacija Srbije u Kataru: Fudbal, seks, laži i video-trake
Postoji nešto u našem društvu čemu se ne može naći jasan izvor. Kao da nismo u stanju da realno sagledamo svoju poziciju. I ne odnosi se to samo na fudbal. Ali se na fudbalu neretko ume preslikati dobar deo slike jednog društva.
Biljana Đorđević i Miloš Baković Jadžić: “Zeleno-leva lista će u parlamentu biti glas poniženih”
Nakon više od 30 godina višepartizma u Srbiji, levica će biti prvi put imati svoje predstavnike u parlamentu Srbije.
Srbija i Rusko-ukrajinski rat: Neopredeljenost kao posledica gubitka kompasa
Dakle Srbija može deklarativno biti neutralna. Ali jedna je stvar šta ste vi deklarativno, a sasvim druga šta je real – politika. Srbija je, kako je već rečeno okružena zemljama EU i NATO. Kao takva nema preveliki manevarski prostor delovanja. EU i NATO su oko nje, a Moskva nije baš toliko blizu. Ako Ruska federacija nametne sankcije EU i ako EU nametne sankcije Ruskoj federaciji, Srbija će kao zemlja u procepu između dva bloka to itekako osetiti. Dobijaće šamare i po levom i po desnom obrazu.
Afera Đoković: Kafkijanski procesi i lične (ne)odgovornosti
Ispostavilo se da je u celom procesu ipak Đoković neočekivano odneo još jednu pobedu, osim prve sudske odluke. Njegovim pritvaranjem u hotel za imigrante, ukazano je na loš položaj drugih koji u tom hotelu borave, koji su potpuno obespravljeni, koji čekaju svoje procese i čije sudbine su krajnje neizvesne.
Anesteziranost srpskog društva
Srbija je zemlja na dubokoj periferiji svetskog kapitalističkog sistema. Kao takva, podložna je stranim uticajima kroz inostrana ulaganja, teško sposobna, ili gotovo nesposobna da samostalno kreira i investira višak vrednosti
Šta je nama danas 7. jul?
Malo koji narod u pokorenoj Evropi 1941. je imao hrabrosti da se usprotivi stravičnoj vojnoj mašineriji kakva je bila Hitlerova, ali i njegovim pomagačima u vidu kvislinških formacija koje su svoju lojalnost morale dokazivati tako što su prema nelojalnima bile nemilosrdne.
Proslava dana pobede nad fašizmom, ili poraz antifašizma?
Kao što vidimo sve ovo što nam se desilo, nije nastalo preko noći. Političke elite u poslednjih trideset godina, planski su radile na tome da se antifašizam negira, nacionalizuje, koristi u dnevnopolitičkim prepucavanjima, pa čak i da mu se dodeli zločinačka uloga. Antifašizam je ovom akademijom, simbolički doživeo poraz. Ukoliko dozvolimo da ovo prođe bez bilo kakve jače reakcije, dovodimo sebe u opasnost da jednoga dana kao heroje slavimo one koji su sopstvenom narodu bili najveći dželati. Time ćemo zauvek naše pretke koji su dali svoje živote za našu slobodu, ali i na nas same, baciti ljagu i negirati sami sebe. Jer narodi koji sami sebi žele zlo nezadrživo srljaju u sopstveni fizički i duhovni nestanak.
Janez, kdo bo plačal krvavi pir ?
Ne bi trebalo isključiti ni pretpostavku da je non-paper zapravo probni balon EU institucija koji je samo plasiran preko Janeza Janše, kako bi na taj način ispitali trusnost balkanskog podneblja i njegovu osetljivost na neke značajnije promene.
“Dara iz Jasenovca” – osvrt na film jednog gledaoca
Film “Dara iz Jasenovca” je od same najave izazvao burne reakcije, pre svega srpske i hrvatske javnosti. Razumljivo je da je tako, što zbog činjenice da je tema sama po sebi bolna i da opravdano a priori produkuje izvesnu dozu ostrašćenosti, a što zbog straha da film neće verno prikazati svu patnju i bol žrtava koje su umirale u najtežim mukama.
Pismo malograđanima
Praznina i mrak Mirinim odlaskom biće još veća i tamnija. Propagandnih zverki nam nikada nije manjkalo, u tome imamo zavidan kontinuitet.
Hrvoje Klasić: „Prošlost je učiteljica života, a mi se redovito pokazujemo kao loši učenici“
Mi ovdje ustvari imamo elite koje se pokazuju nesposobnima, koje nemaju viziju
Requiem za Demokratsku stranku – kraj njenog drugog kruga razdora ili konačan kraj?
DS je danas nakon toliko razjedinjavanja na kraju drugog kruga razdora. Poslednji čin ovog kraja događa se upravo ovih dana. I opet je u taj kraj (ili novi početak?) umešan niko drugi do Boris Tadić. Na unutarstranačkim izborima pobedu je proglasio Branislav Lečić, kandidat za predsednika koji bi Tadiću bio daleko više po volji od sadašnjeg predsednika Zorana Lutovca, jer Tadić ima u planu novo reujedinjenje Demokratske stranke, a za taj čin Lečić mu deluje kao povoljniji lider. Videćemo da li će to biti konačni kraj Demokratske stranke i ujedno kraj drugog kruga razaranja, ili će to biti novo ujedinjenje, jedan mirniji period, pa opet razjedinjavanje. Kako bilo, ovo što se dešava danas u okviru duboko posrnulog DSa, nije ništa novo, već praksa njenog delovanja od samih početaka.
Palo je – a da l’ će osvežiti?
Ovih dana smo kod Milovih protivnika mogli čuti jedan zanimljiv slogan: „Neka padne da osvježi“. Za prvi deo slogana je jasno šta znači. Pad Đukanovića i DPSa. Ali šta sa drugim delom? Šta bi bilo i kakvo nas osveženje očekuje?
Sav besmisao izbora u Srbiji
Tako zapravo dolazimo do jedne surove činjenice. Osim kršenja izbornih procedura koje su započele snižavanjem izbornog cenzusa sa 5% na 3%, iako je po Zakonu o izboru zabranjeno menjati izborne uslove u izbornoj godini, sam izborni proces je potpuno obesmišljen. Iako se na izborima bira, oni koji biraju da glasaju za SNS i partnere im, to zapravo ne rade slobodnom voljom. S druge strane, oni koji traže alternativu u opoziciji su duboko svesni da njihov glas neće doneti pobedu i smenu vlasti, a poneki bi se dali i zapitati da li oni zaista jesu opozicija i alternativa Vučićevom režimu? Upravo je ovo i shvatio najveći deo onih koji imaju pravo glasa, a već godinama na izbore ne izlaze. Onih skoro 50%, a prema nekim istraživanjima i preko 50% građana Srbije.
Bauk kruži svetom – bauk koronizma
Političke posledice mogle bi biti vrlo teške. Tu se pre svega misli na tendencije gušenja demokratskih sloboda i institucija, koje u pojedinim delovima sveta i pre korone nisu sasvim dobro stajale. Vlade i predsednici, pre svega mnogih evropskih država poluperiferije i periferije, ali i SAD direktno su iskoristile krizu kako bi još jače učvrstile svoju vlast. Tako su zapravo mnogi političari i političarke najednom postali stručnjaci za zdravstvena pitanja, kako bi u očima sopstvenih naroda izgledali kao spasioci svojih nacija koncentrišući svu moć u svoje ruke.
Milena Repajić i Ivan Velisavljević: “Levica je u Srbiji učinila veliku stvar u jasnoj artikulaciji konkretnih društvenih borbi”
Već duže vreme u javnosti se spekuliše o novoj političkoj partiji u povoju, nastaloj udruživanjem više levo orijentisanih organizacija koje se već duži vremenski period aktivno bore protiv neoliberalne represije podržane od strane interesa političke elite i ekonomskog kapitala. O motivima nastanka, osnovnim načelima i strategijama daljih aktivnosti pročitajte u […]
Srbija – trajno društvo simulakruma
Simulakrum postaje i sam vođa. Vučić predstavlja personifikaciju vlasti. Suspenzijom pravne države i državnih institucija, sve grane vlasti bivaju personifikovane u vođi.
Varljivo leto 2019: Vraća li se Kosovo u fokus velikih sila?
Iz perspektive velikih sila cilj nije da jedni i/ili drugi manji akteri budu zadovoljni. Cilj je region pacifikovati i dovesti ga na stadijum neupitnosti o nametnutim političkim odlukama i rešenjima, koje će sprovoditi lokalne vladajuće strukture.
Građanska neposlušnost i „1 od 5 miliona“
Da li je dozvoljeno i moguće misliti i delati u pravcu da je moguće izaći iz okvira u kojem nam se nameće da je jedino na miran način, šetajući svake subote, moguće značajno ugroziti položaj vlasti.