SUPERHIK ekonomija nasleđivanja – najveći prenos bogatstva u istoriji SAD

Crvena podrška preporučuje prevod/preprič vrlo simptomatičnog razgovora/dvoboja Briane (Briahna Joy Gray) i Liz (Liz Wolfe) na The Hill TV kroz koji se prepliće cela (na ivici apsurda) drama zaoštravanja klasne borbe u SAD. Crvena podrška ne može da se uzdrži i dodatno rasčivija i raskrinka neke posebno problematične ili cinične teze i pozicije.

Policija protiv Pazolinija, Pazolini protiv policije

Uz sve mane srpske „levice“ (termin korišćen u najširem smislu) barem ne možemo reći kako nije sklona raznoraznim proslavama, obeležavanjima datuma i pokušajima pronalaženja istorijskih paralela. Ironično, takav robovski odnos prema prošlosti neretko podsećaju na tradicionalizam kome levica ne bi trebala da bude sklona. Pa tako svake godine oko petog marta i/ili drugog novembra, ali i kada dođe do bilo kakvog sitnijeg protesta, određeni broj ljudi se seti P. P. Pazolinija i njegove pesme „KPI mladima!“ koja kritikuje (sitno)buržoasku prirodu studentskih pokreta i protesta. Namerno kažem „kritikuje studentske pokrete“, a ne „hvali policiju“ iako se često pojedini delovi levice koncentrišu na ovo drugo. Ali, uprkos takvom životu u prošlosti ili „istorijskom igrokazu“ (mada bi najprostije bilo reći- larpovanju) ova tema retko kada podstiče ozbiljnu raspravu o Pazolinijevom odnosu prema policiji i Policiji (pojedincu-policajcu i instituciji Policije), kao i o ulozi policije u društvu. Da li je policajac deo radničke klase jednostavnom vrlinom svog siromaštva (ili siromašnog porekla), ili mu je ipak potrebna klasna svest? Da li studenti žive u svojoj kuli od slonovače neobazirući se na probleme izvan, ili im ipak, kako Flober piše Turgenjevu, neprekidno lupanje govana o zidove te kule ne da mira? Na kraju, možda je Lenjin u pravu kad kaže da su „oba gora“, te da su u oba slučaja sukobi partikularnih interesa bez većeg interesovanja za duboke strukturne promene. Članak pred nama, iako luta između razumevanja odnosa policajca pojedinca-Policije institucije, može dati dobar uvod za promišljanje pomenutih dilema. A ako od toga ništa ne bude, onda barem predstavlja dobar pregled italijanske političke scene u periodu poznatom kao „olovne godine“.

Značenje „takozvane primitivne akumulacije”

U osmom odeljku Kapitala, koji nosi naziv „So-Called Primitive Accumulation” („Takozvana primitivna akumulacija”), Marks opisuje brutalne procese putem kojih su radni ljudi odvojeni od životnih sredstava, a bogatstvo koncentrisano u rukama zemljoposednika i kapitalista. To je jedan od najdramatičnijih i najčitljivijih delova knjige.

Rat u Ukrajini i tridesetogodišnji postsovjetski klasni sukob

Pokretanjem rata, Kremlj je nastojao ublažiti tu prijetnju u doglednoj budućnosti s krajnjim ciljem ”multipolarnog” rekonstruiranja svjetskog poretka. Kao što sugerira Branko Milanović, rat pruža legitimitet ruskom odvajanju od zapada, unatoč visokoj cijeni, i istovremeno čini gotovo nemogućim ponovno približavanje nakon aneksije još više ukrajinskog teritorija.

Marksova apstraktna teorija vrednosti u prvoj glavi Kapitala: Kritika Hajnrihove Wertform interpretacije

„Mi polazimo od pojedine robe kao samostalnog artikla u kome se opredmećuje određena količina radnog vremena, te stoga ima razmensku vrednost date veličine” (Marks, 1977: 94). „Iz ovoga izlazi prvo: važeće razmenske vrednosti jedne iste robe izražavaju nešto jednako. A drugo: razmenska vrednost može uopšte biti samo način izražavanja, „pojavni […]

Joe Biden čini američki politički nihilizam gorim

Dok na anketama strmoglavo opada, čini se da Biden ne namjerava promijeniti kurs, te još uvijek nije potpisao izvršne odredbe o pitanjima koja sežu od otpisa duga do cijena lijekova. Predsjednik Delawarea – koji je svoje prvo obraćanje iskoristio kako bi se hvalisao zbog podrijetla “iz zemlje korporativne Amerike” – sada samo naginje ravnodušnosti i olakoj nonšalantnosti.

Kako marksisti vide srednji vek

Snaga marksističkih struja koje sam opisao leži upravo u njihovom priznavanju ove raznolikosti i u njihovoj sposobnosti da misle o istorijskim tranzicijama kao o mnogo bogatijem i složenijem skupu putanja nego što je to sugerisala konvencionalna ideja o prelasku sa jednog načina proizvodnje na drugi.

Kritika teorije granične produktivnosti cene kapitala

Pored toga, pitanje porekla profita je važno i iz ideološkog ili etičkog razloga. Ako je izvor profita rad i napor kapitalista, onda je prisvajanje profita od strane kapitalista pravedno, pošteno i opravdano. S druge strane, ako je izvor profita rad radnika, onda je prisvajanje profita od strane kapitalista eksploatacija, i kapitalizam je inherentno nepravedan i nepošten ekonomski sistem.

Kako ne procenjivati relevantnost Marksovog Kapitala

Često se tvrdi da je razvoj kapitalizma od Marksovog vremena učinio važne aspekte Marksovog Kapitala irelevantnim. Ovaj rad je argumentovao da su takve tvrdnje često zasnovane na pogrešnim razumevanjima ili predstavljanjima žanra knjige. Takođe je detaljno kritikovao neke specifične argumente koje su istaknuti mislioci – Silvija Federiči, Džonatan Sperber i Pol A. Baran i Pol M. Svizi – koristili u svojim pokušajima da ospore relevantnost Marksovih teorija reprodukcije radne snage i tendencijskog pada profitne stope.

Ursula K. Le Guin, Knjige nisu samo roba – govor povodom dodjele Nacionalnih nagrada za književnost

Knjige nisu samo roba; želja za profitom često je u konfliktu s težnjama umjetnosti. Živimo u kapitalizmu i čini se da njegovoj moći ne možemo umaknuti – no takvim se doimalo i božansko pravo kraljeva. Svakoj ljudskoj moći moguće se oduprijeti i ljudska bića mogu je promijeniti. Otpor i promjena nerijetko počinju u umjetnosti. Vrlo često počinju u našoj umjetnosti, umjetnosti riječi.

Hitler nije bio neizbežan

Apeli Trockog i Talhajmer-a da se oformi ujedinjeni front bili su dobro prihvaćeni od strane radnika i intelektualaca, pošto je želja za jedinstvom, sasvim razumljivo, bila veoma popularna i raširena, u trenutku kada se nemačko društvo suočevalo sa rastućom nacističkom pretnjom. Ta se želja mogla se uočiti u „Hitnom pozivu za jedinstvo“ koji su, pred izbore 1932. godine, izdali trideset tri poznata javna intelektualca, uključujući  i Alberta Ajnštajna; pozivajući KPD i SPD da „konačno učine korak ka izgradnji ujedinjenog radničkog fronta, koji je neophodan ne samo za parlamentarnu, već i za dodatnu odbranu”.