Kako marksisti vide srednji vek

Snaga marksističkih struja koje sam opisao leži upravo u njihovom priznavanju ove raznolikosti i u njihovoj sposobnosti da misle o istorijskim tranzicijama kao o mnogo bogatijem i složenijem skupu putanja nego što je to sugerisala konvencionalna ideja o prelasku sa jednog načina proizvodnje na drugi.

Kritika teorije granične produktivnosti cene kapitala

Pored toga, pitanje porekla profita je važno i iz ideološkog ili etičkog razloga. Ako je izvor profita rad i napor kapitalista, onda je prisvajanje profita od strane kapitalista pravedno, pošteno i opravdano. S druge strane, ako je izvor profita rad radnika, onda je prisvajanje profita od strane kapitalista eksploatacija, i kapitalizam je inherentno nepravedan i nepošten ekonomski sistem.

Kako ne procenjivati relevantnost Marksovog Kapitala

Često se tvrdi da je razvoj kapitalizma od Marksovog vremena učinio važne aspekte Marksovog Kapitala irelevantnim. Ovaj rad je argumentovao da su takve tvrdnje često zasnovane na pogrešnim razumevanjima ili predstavljanjima žanra knjige. Takođe je detaljno kritikovao neke specifične argumente koje su istaknuti mislioci – Silvija Federiči, Džonatan Sperber i Pol A. Baran i Pol M. Svizi – koristili u svojim pokušajima da ospore relevantnost Marksovih teorija reprodukcije radne snage i tendencijskog pada profitne stope.

Ursula K. Le Guin, Knjige nisu samo roba – govor povodom dodjele Nacionalnih nagrada za književnost

Knjige nisu samo roba; želja za profitom često je u konfliktu s težnjama umjetnosti. Živimo u kapitalizmu i čini se da njegovoj moći ne možemo umaknuti – no takvim se doimalo i božansko pravo kraljeva. Svakoj ljudskoj moći moguće se oduprijeti i ljudska bića mogu je promijeniti. Otpor i promjena nerijetko počinju u umjetnosti. Vrlo često počinju u našoj umjetnosti, umjetnosti riječi.

Hitler nije bio neizbežan

Apeli Trockog i Talhajmer-a da se oformi ujedinjeni front bili su dobro prihvaćeni od strane radnika i intelektualaca, pošto je želja za jedinstvom, sasvim razumljivo, bila veoma popularna i raširena, u trenutku kada se nemačko društvo suočevalo sa rastućom nacističkom pretnjom. Ta se želja mogla se uočiti u „Hitnom pozivu za jedinstvo“ koji su, pred izbore 1932. godine, izdali trideset tri poznata javna intelektualca, uključujući  i Alberta Ajnštajna; pozivajući KPD i SPD da „konačno učine korak ka izgradnji ujedinjenog radničkog fronta, koji je neophodan ne samo za parlamentarnu, već i za dodatnu odbranu”.