Category: Tekstovi

Dakle Srbija može deklarativno biti neutralna. Ali  jedna je stvar šta ste vi deklarativno, a sasvim druga šta je real – politika. Srbija je, kako je već rečeno okružena zemljama EU i NATO. Kao takva nema preveliki manevarski prostor delovanja. EU i NATO su oko nje, a Moskva nije baš toliko blizu. Ako Ruska federacija nametne sankcije EU i ako EU nametne sankcije Ruskoj federaciji, Srbija će kao zemlja u procepu između dva bloka to itekako osetiti. Dobijaće šamare i po levom i po desnom obrazu.

Rusija, glavni akter ove krize, nesumnjivo snosi najveću krivicu za eskalaciju do ovih razmera. Ruska sklonost militarizmu uz narastajući osećaj frustracije odavno je palila alarme i samo je bilo pitanje kada će se radikalizovati u nešto poput ovoga što sada gledamo.

Sukob u Ukrajiini jasno nam pokazuje da rat ostaje dio političkog odnosa koji u potpunosti određuju njezin razvoj, da je to samo nastavak politike oružanim nasiljem unutar buržoaskih redova, i na to se ne smije gledati kao na nešto neovisno.

Umetnost služi da artikuliše osećanja zajednice kroz dela nadarenih pojedinaca. Razlozi zbog kojeg je „Ne gledajte gore“ (Don’t Look Up) toliko odjeknuo slični su kao oni zbog kojih je još genijalniji „Džoker“ postao svetski kulturni fenomen. Već decenijama nas muči osećanje da sa ovim svetom nešto duboko nije u redu, da je i zahtev za najprostijim racionalnim razmišljanjem i ophođenjem u najtežim vremenima postao nerealan.

Stiče se utisak i da javnost ne zna skoro ništa o sadržini, ciljevima i mogućim posljedicama predloženih amandmana, pa će znatan dio građana, a možda i njihova ogromna većina, glasati u zavisnosti od toga da li su za ili protiv vlasti, a ne da li su za ili protiv prijedloga amandmana. To ne bi moralo nužno da bude tako, ali imajući u vidu kako je vođena referendumska kampanja, po svoj prilici tako će biti. Stoga, opravdano je pitanje da li će rezultati referenduma biti legitimni.

Ako pokušamo izdvojiti važnije faktore koji su doprinijeli uvjerljivoj izbornoj pobjedi u Zagrebu, među njima svakako treba istaknuti prethodni mandat Tomislava Tomaševića u zagrebačkoj skupštini kojim se prometnuo u najvidljivijeg kritičara gradske vlasti Milana Bandića. Navedenu vidljivost osigurala je snažna podrška liberalnih medija i specifičan ideološki profil artikuliranih poruka i simbolike koji su izborno mobilizirali relativno značajan dio zagrebačke srednje klase.

Kada ministar policije Aleksandar Vulin kaže da je „srpski svet jedina brana velikoj Albaniji“, reagujući na tvrdnju albanskog premijera Edija Rame da je cilj njegove političke karijere ujedinjenje Kosova i države čijom vladom rukovodi, teško je ne pomisliti na Ezopovu basnu o dva jarca. Životinje se susreću na brvnu i, […]

PIŠU: Nenad Bradonjić i Dušanka Milosavljević

Iako je levica okrenuta ka budućnosti, nije lišena sećanja koje nije uvek tamnica novih projekata. Uprkos raznim delatnim kriminalizacijama levice, s jedne, i pasivnim romantizacijama socijalizma s druge strane, nije svako sećanje levice nedelatno.

Ustav SFRJ od 1974. godine, čiji temelji su udareni amandmanima na Ustav SFRJ od 1963, donesenim 1971. godine, u publicistici, a ponekad i u naučnoj literaturi, naziva se „grobarem druge Jugoslavije“. To je bio ustav koji je značajno promijenio prirodu jugoslovenske federacije, ali i ekonomski i politički sistem, iako se […]

Srbija je zemlja na dubokoj periferiji svetskog kapitalističkog sistema. Kao takva, podložna je stranim uticajima kroz inostrana ulaganja, teško sposobna, ili gotovo nesposobna da samostalno kreira i investira višak vrednosti

Drugi jugoslovenski socijalistički ustav bio je programski akt, koji je počivao na detaljno razrađenom i normiranom sistemu integralnog samoupravljanja, koje je trebalo da bude temelj društvenih odnosa u svim sferama društva.

Biden jedan od rijetkih iskrenih političara tijekom ovih dvadeset godina, koliko traju američke operacije u Afganistanu, rekao kako Afganistan ne predstavlja pitanje američke sigurnosti.

U pogledu demokratičnosti rješenja, pogotovo zbog uvođenja radničkih savjeta i vijeća proizvođača, te zbog formalnog slabljenja uloge izvršnih organa vlasti, Ustavni zakon je bio izrazito napredan pravni akt. Njegov najveći doprinos ogledao se u tome što je uveo demokratiju u ekonomski sistem, i to ne samo na nivou preduzeća, što je bilo riješeno još 1950. godine, već i na makro ekonomskom nivou, što je bilo originalno rješenje, koje nisu imali ni dotadašnji sovjetski ustavi, čak ni Ustav RSFSR od 1918. godine.

Dokle god nameće zakone, visoki predstavnik će samo praviti cirkus, u kome će, osim njega, koristi imati domaće političke elite, jer će se jedne predstavljati kao žrtve, a druge kao pobjednici.

Malo koji narod u pokorenoj Evropi 1941. je imao hrabrosti da se usprotivi stravičnoj vojnoj mašineriji kakva je bila Hitlerova, ali i njegovim pomagačima u vidu kvislinških formacija koje su svoju lojalnost morale dokazivati tako što su prema nelojalnima bile nemilosrdne.

Hvala na strpljenju i pažnji, nije autor kriv što srednjoj klasi, da bi se privolela na nešto korisno i plemenito nije dovoljna priča, ni prozivka ni mim ni film, već joj je potreban ceo jedan ep u kome će ona ugledati

Ne bi trebalo isključiti ni pretpostavku da je non-paper zapravo probni balon EU institucija koji je samo plasiran preko Janeza Janše, kako bi na taj način ispitali trusnost balkanskog podneblja i njegovu osetljivost na neke značajnije promene.

Još dok je slučaj sa nepokrivenim mjenicama i katastrofalnim poslovanjem u preduzeću „Agrokomerc“ bio aktuelan, u javnost je izašla nova afera u kojoj su glavni akteri bili bosanskohercegovački politički moćnici. Ovoga puta radilo se o dobivanju parcela i izgradnji luksuznih vila u hercegovačkom mjestu Neum, koje se nalazi na obali Jadranskog mora. Skandal sa neumskim vikendicama ogolio je bh. komunističko rukovodstvo, pokazujući svu licemjernost i iskorištavanje društvenih pozicija za vlastite interese, dok je u isto vrijeme štampa bila prepuna njihovih izjava o brizi za radničku klasu i zabrinutosti za lošu ekonomsku situaciju u cijeloj Jugoslaviji.

Film “Dara iz Jasenovca” je od same najave izazvao burne reakcije, pre svega srpske i hrvatske javnosti. Razumljivo je da je tako, što zbog činjenice da je tema sama po sebi bolna i da opravdano a priori produkuje izvesnu dozu ostrašćenosti, a što zbog straha da film neće verno prikazati svu patnju i bol žrtava koje su umirale u najtežim mukama.

Lazar P. Vukićević, tipografski radnik, proživeo je izuzetan život revolucionara praćen intrigantnim političkim razvojem. Kao mladi radnik angažuje se u radničkom pokretu u Vojvodini, od 1906. godine učestvuje u štrajkovima i protestnim zborovima, a zatim prelazi u Sarajevo gde biva izabran u Glavni odbor Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine na osnivačkom kongresu 1909. godine. Ponovo se aktivira u Vojvodini, gde počinje da igra sve važniju ulogu u srpskom socijaldemokratskom pokretu, preuzima uređivanje listova i zauzima mesto u Srpskom agitacionom odboru Socijaldemokratske stranke Ugarske, na talasu promena nakon petog kongresa ovog odbora (1910) i poraza anarhosindikalističke frakcije (okupljene oko Krste Iskruljeva, 1881–1914). Međutim, Vukićević nešto kasnije zauzima jasne antiimperijalističke pozicije.

Bilo koji pokret, bio on socijal-demokratski ili „socijalistički“, koji nema za cilj da promeni ovaj ekonomski okvir i drži stranu postojećem poretku, bez obzira na obećanja, suočava se sa ozbiljnim ograničenjima i neće uspeti da reši osnovne probleme radnika. Na primer, značajna uvećanja minimalne nadnice i povećanje cene rada u Turskoj bi ugrozila globalnu konkurentnost najvažnijih izvoznih grana (koža, tekstil) i vrlo verovatno dovela do njihovog kolapsa.

Gramscijev briljantni um kao rijetko koji drugi prije i poslije njega, nije smatrao da su velike ideje stvar samo intelektualaca, te inzistirao na tome da radnici moraju postati vođe vlastitih organizacija.