Godine 2004. prvi je puta objavljena, jedna od nekoliko biografija Fidela Castra pod nazivom Moj život. Biografija u dva glasa, a koja je nastala kao rezultat višesatnih intervjua koji je s kubanskim vođom odradio francuski novinar Ignacio Ramonet. U njoj na pitanje o ostavštini revolucije Castro odgovara kako se ona ogleda prije svega u društvenim postignućima, tj. u ljudskom kapitalu koji se ne stvara egoizmom ni poticanjem na individualizam.1 Ovdje se Castro referirao na kubanske liječnike koji su još od 1960-ih godina bila diljem svijeta u medicinske ekspedicije, posebno u Afriku te zemlje Latinske Amerike. Smatra se da je u svijetu do izbijanja korona virusa bilo desetak tisuća kubanskih liječnika, čiji se broj uslijed današnje pandemije znatno povećao. Isto tako Kuba danas pruže više medicinske pomoći drugim zemljama, nego sve članice G8 zajedno.2 Prema zadnjima podacima kubanskog ministarstva zdravstva trenutno se u 21 zemlji svijeta nalazi 1218 liječnika koji se borbe protiv virusa COVID-19.

Transformación

Uslijed osvajanja vlasti Fidela Castra i njegovih barbudosa (1959.) došlo je do razvoja revolucionarnih događaja koji su se razlikovali od uobičajenih tokova latinoameričke revolucije, između ostalog i zbog „reformskog žara“ koji je bio snažan i neograničen.3 Drugim riječima, pobjeda Revolucije ujedno je značila i temeljito redefiniranje društveno-političkoga života, prije svega u smislu pokretanja niza socijalnih programa kojima su obuhvaćeni različiti društveni aspekti od obrazovanja, zemljišne reforme do zdravstva.4 U prilog tezi da je zdravstvena zaštita na Kubi već u ranoj fazi predstavlja jednu od okosnica unutarnje politike svjedoči i činjenica da je od 1960-ih godina na Kubi došlo do niza kampanja za cijepljenje, posebno one protiv difterije i tetanusa.

Stoga, usprkos nizu pokušaja destabilizacije kubanske vlasti (Zaljev svinja, podrška Luisu Posadi Carrilesu,5 pokušaji atentata, teroristički napadi itd.) kao i kasnijem raspadu SSSR, uslijed kojega na Kubi proglašeno tzv. „specijalno razdoblje“ u kojemu je izgubljeno rusko tržište za šećer, a situacija je bilo toliko teška da je čak teško bilo kupiti i osnovne živežne namirnice,6 ova je karipska zemlja uspjela ostvariti značajne napretke. Naime, premda se ova zemlja ubraja među najsiromašnije zemlje na svijeta, danas na Kubi gotovo 85% stanovništva ima u vlasništvu stan ili kuću, država osigurava osnovne namirnice dok je školstvo i zdravstvo potpuno besplatno.7 Upravo je na posljednje navedenim područjima ostvaren izniman napredak. Naime, prema posljednjem popisu stanovništva, prije Revolucije, u koji je bio uključen i postotak pismenosti, samo je 44%  djece između 6 i 14 godina pohađalo školu, unatoč Ustavu iz 1940. godine prema kojemu je obrazovanje u ovoj dobnoj skupni bilo obavezno.8 Velika prekretnica u obrazovnom aspektu, prema Abelu Prietu, koju navodi u članku Cuba’s National Literarcy Campagin dogodila se 1960. godine, kada je pokrenut nacionalni program pismenosti, kojega je Castro i predstavio na zasjedanju godišnje Skupštine Ujedinjenih naroda iste godina, a na temelju kojega je u samo dvadeset mjeseci na Kubi otvoreno na tisuće novih škola.9 Detaljnu analizu programa pružio je Mark Abendroth koji je u svojoj knjizi Rebel Literarcy prikupio stotinjak svjedočenja samih sudionika projekta, kojega je nazvao jednim od najvećih edukacijskih postignuća u 20. stoljeću.10 Ovo je dovelo do transformacije Kube koja danas predstavlja najveće akademske standarde u svijetu u okviru kojih je i školovala na desetke tisuća stranih studenata, posebno studente medicine.11

Tako dolazimo do drugog važnog aspekta kubanske politike, a to je zdravstveni sustav kojemu je odmah nakon Revolucije, uz obrazovanje posvećena najveće pažnja, kao jednom od stupa revolucionarnog kubanskog društva. Naime, već 1962. godine, Kuba je usvojila program preventivnog cijepljenja koji je rezultirao smanjenjem smrti novorođenčadi. Jedna od prvih akcija bila je cijepljenje svih 14-godišnjaka protiv dječje paralize što je dovelo do eliminacije ove bolesti na Kubi.12 Valja istaknuti kako je ova bolest bilo prilično raširena na Kubi te da je 1952. godine izbila i epidemija u kojoj je umrlo više od tri milijuna ljudi.13 Stoga ne čudi što je jedan do prvih koraka nove vlasti bio usmjeren na njezino suzbijanje. Zanimljivo je napomenuti kako je ovakav program World Health Organization (Svjetska zdravstvena organizacija, WHO) primijenila tek četrdesetak godina kasnije (2002.) provodeći masovna cijepljenja pod nazivom Reaching Every District. Razvoj zdravstva doveo je do toga da se od 2004. godine većina cijepiva proizvodi na Kubi.14

U kontekstu navedenog zdravstvena zaštita na Kubi smatra se temeljnim ljudskim pravom za sve građane, sukladno tomu ona predstavlja nacionalni prioritet. Djeluje na principima prevencije, primarne zdravstvene zaštite kao i na aktivnoj ulozi samog stanovništva. Upravo je ovakav je pristup omogućio razvoj zdravstvenog sustava na Kubi unatoč ekonomskom hendikepu.15

Kubanski zdravstveni sustav – živimo kao siromašni ljudi, ali umiremo kao bogati16

Margaret Chan, nekadašnja direktorica World Health Organization (Svjetske zdravstvene organizacije, WHO) 2014. godine prilikom posjeta Kubi izjavila je da ostale zemlje mogu slijediti kubanski primjer, ističući kako ova zemlja ima najpravednije mehanizma zdravstvene zaštite.17 Ovo je dovelo to toga da je, unatoč embargu koje traje još od 1961. godine, životni vijek na Kubi gotovo identičan kao i u puno razvijenijim Sjedinjenim Američkim Državama. Podatak je još nevjerojatniji ako se uzme u obzir da Kuba godišnje troši tek 813 dolara po stanovniku na zdravstvenu skrb dok SAD izdvaja 9,403 dolara.18

Sve je ovo moguće zbog velikoga broja liječnika kojih je 2018. godine na Kubi otprilike bilo čak 95,487,19 čime se u velikoj mjeri ostvarilo Castrovo predviđanje s početka 2000-ih godina kada je rekao da bi Kuba za deset godina mogla imati više od 100.000 doktora ostvareno.20 Točnije na tisuću stanovnika Kuba ima 9 liječnika, za usporedbu prije Revolucije u zemlja ih je bilo svega 3 000.21 Na tragu toga u kubanskom zdravstvenom sustavu radi čak 485 000 radnika u preko 13 000 zdravstvenih ustanova diljem zemlje.22 Zanimljivo je istaknuti da Velika Britanija ima nešto malo manje od tri liječnika na 1000 stanovnika,23 na istom su tragu i Sjedinjene Američke Države, koje su prema službenim podacima WHO iz 2014. godine imale 2,57 liječnika na 1000 stanovnika.24

Najveći broj kubanskih liječnika školuje se na Medicinskom fakultetu, Sveučilišta u Havani, na kojemu osim domaćih ima i znatan broj stranih studenata. Prema podacima iz 2019. godine na Medicinskom fakultetu bilo je više od 35 000 stranih studenata uglavnom iz zemalja Latinske Amerike te Afrike kojima je uz besplatno školovanje omogućeno i besplatno stanovanje. Važno je istaknuti i još jednu specifičnost kada govorimo o kubanskom zdravstvu, a to je široka mreže primarne zdravstvena zaštite koja je dostupna u svim krajevima zemlje u obliku ambulanti, manjih bolnica i sl. Tako na Kubi danas postoje čak 10 860 klinika te nešto malo manje od 500 poliklinika u manjim zajednicama.25 Ovo je u velikom raskoraku sa zdravstvenom politikom koja se provodi u većini tzv. razvijenih zemalja, a u okviru koje se zagovara spajanje manjih, općih bolnica tj. u konačnici i njihovo pripajanje velikim kliničkim bolničkim centrima.26 Što bi u konačnici dovelo do postojanja nekoliko velikih bolničkih centra u gradovima dok bi ruralna i manja mjesta ostala bez adekvatne zdravstvene zaštite.

Jedna od najočitijih manifestacija ulaganja u zdravstva osim povećavanja broj liječnika svakako je veliki uspjeh u smanjivanju broja smrtnosti među novorođenčadima. Tako je prema podacima iz 2019. godine Kuba imala najnižu stopu smrtnosti od svih latinoameričkih zemalja. To je čak za 5%  manje u odnosu na smrtnost novorođenčadi u Sjedinjenim Američkim Državama.27

Ovo je rezultat između ostaloga i postojanja odjela za rizične trudnoće (los hogares maternos) na koje se trudnice prebacuju u slučaju rizične trudnoće. U njima prema dr. Fernandu Domínguezu žene, između ostaloga, dobivaju potrebnu nutricionističku balansiranu prehranu kao i potrebne informacije vezane uz prve djetetove dane od držanja i hranjenja do održavanja higijene.28 Ovo se sve odvija u sklopu programa koji se razvio prije nekoliko desetljeća  pod nazivom  El program de salud materno-infantil (Program zdravstvene zaštite majke i djeteta). Prvi su ovakvi odjeli osnovani još 1962. godine u provinciji Camegüey.  Ovo je posebno važno jer kako ističe dr. Francisco Rojahs-Ochoa, do tada su žene u ruralnim područjima bile prisiljene rađati kod kuće bez adekvatne zdravstvene zaštite. Tako navodi podatak da je prije 1959. godine tek između 20 i 60% žena rađalo u bolnicama.29

Ovakav razvijeni zdravstveni sustav u kojemu prevladava iznimno visoki broj liječnika doveo je do stvaranje internacionalnih liječničkih brigada koje Kuba šalje diljem svijeta u zemlje koje su pogođene određenom katastrofom, bilo da se radi o potresu, uraganu ili COVID- 19.

Medicinski internacionalizam

Prve grupe liječnika Kuba je 1962. godine uputila u Alžir, među kojima je bilo 29 liječnika, 3 stomatologa, 15 bolničara i 8 medicinskih sestra.30 Bilo je to neposredno nakon okončanje borbe za neovisnost uslijed koje je došlo i do povlačenja francuskog medicinskog osoblja što je dovelo do svojevrsne zdravstvene krize. Kubanski su doktori bili posebno aktivni tijekom borbe za neovisnost pojedinih afričkih zemalja, pa su tako bili prisutni i u Angoli te Gvineji Bisau.  Ovo se posebno odnosi na Angolu, koja je u ovom vremenu primila izdašnu kubansku vojnu, ali i medicinsku pomoć, pa su tako u gotovo svim od šesnaest angolskih provincija bili prisutni kubanski zdravstveni radnici.31

Tijekom idućih desetljeća kubanski liječnici spašavali su živote u Čileu (1960.), Nikaragvi (1970.) te u Iranu nakon potresa 1990. godine. Jedna od mnogobrojnih stvari koju svakako valja istaknuti je i program u okviru kojega je Kuba na liječenje prihvatila 24 000 Ukrajinaca većinom djece, a koji su imale zdravstvene probleme uslijed černobilske katastrofe (1986.). Program je od 1990. godine  trajao 21 godinu,  a prvi je avion s pacijentima u Havanu sletio 29. ožujka 1990. godine, a dočekao ga je Castro.32 Djeca su bila smještena u nekadašnjem Batistinom luksuznom resortu, gradu Tara u istočnom dijelu Havane koji je za ovu priliku pretvoren u bolnicu.33

Najveća međunarodna suradnja ostvarena je s Venecuelom dolaskom na vlast Huga Cháveza  (1998.) u okviru socijalnog programa nazvanog Mission Barrio Adentro (Misija zdravstvene zastite), a kojega je posebno pohvalila i WHO kao i UNICEF prije svega u pogledu smanjivanja broja smrtnosti kod novorođenčadi.34 U ovom socijalnom programu, koji je podijeljen u četiri faze35 do sada sudjelovalo je više od 20 000 kubanskih liječnika. Unatoč određenoj kritici, u njegovom su okviru otvoreni medicinski centri diljem zemlje u kojima je omogućeno pružanje zdravstvene skrbi svim društvenim klasama. U tim centrima prema tadašnjem venecuelanskom ministru zdravstva Jesúsu Mantilli, kubanski su liječnici do 2008. godine izvršili oko 278 milijuna konzultacija te spasili 74 000 života. Zanimljivo je istaknuti kako je vrhovna strukovna udruga venecuelanskih liječnika istupila protiv kubanskih liječnika tvrdeći da rade ilegalno jer njihove diplome nisu nostrificirane u Venecueli, pa stoga oni u toj zemlji prema zakonu zapravo nisu liječnici.36 Ipak, na tragu prethodnih izjava od strane WHO kao i UNICEF-a autor Steve Brouwer u knjizi Revolutionary Doctors daje iznimno duboku analizu zdravstvene suradnje između ovih dviju zemalja navodeći kako upravo ona pokazuje način na koji se mijenja koncept zdravstvene skrbi u svijetu. Brouwer posebno naglašava onaj dio suradnje koji se odnosi na širenje ove vrste zaštite i skrbi u najudaljenija ruralna mjesta pri čemu se u potpunosti primjenjuju kubanski modeli s početka Revolucije. Ono što je posebno važno jest njegov naglasak na činjenicu kako je moguće pružiti ovu vrstu zaštite i najsiromašnijim ljudima te ih na taj način i u određenoj mjeri osnažiti.37

Ovakav se medicinski internacionalizam nastavio i početkom 2000-ih godina, pa su tako i osnovane medicinske brigade po nazivom „Henry Reeve“,38 a koje su bile posebno aktivne na Javi 2006. uslijed potresa, kada su kubanski liječnici pružili zdravstvene usluge tisućama pacijenata te izveli oko  1865 operacija u improviziranim bolnicama. U ovoj je humanitarnoj misiji sudjelovalo 135 članova medicinskog osoblja.39 Bitno je spomenuti i misiju u Sierra Leone (2014.) kada je Kuba, uslijed izbijanja ebole  uputila sto liječnika kao i na Haiti (2010.) gdje se nakon potresa pojavila kolera dok se  oko 1200 kubanskih brinulo za 30000 pacijenata. Drugim riječima, kubanski su se liječnici brinuli za gotovo 40% svih oboljelih.40 Isto tako od 1998. godine Kuba je besplatno obrazovala oko 550 haićanskih liječnika. U tom kontekstu zanimljiva je i izjava Johna Krika profesora latinoameričkih studija na kanadskom sveučilištu Dalhousie, koji je izjavio da kubanski doprinos Haitiju predstavlja najveću svjetsku tajnu.41

Jedna od najvećih svjetskih tajni možda je i  kubansko-venecuelanski zdravstveni program iz 2004. godine pod nazivom Operació Milagro (Operacija čudo)  u sklopu kojega su kubanski oftalmolozi vratili vid mnogim pacijentima u 35 zemalja, a među kojima je i Mariju Teranu, bolivijskom naredniku koji je ubio Ernesta Che Guevaru (1967.)42

Danas su kubanske međunarodne brigade koliko-toliko postale vidljivije svjetskoj javnosti jer su uslijed širenja korona virusa (COVID-19) pružile potpore nizu zemalja, od onih u susjedstvu do Katara i Italije. Naime, i dok se većina svjetskih država bori s koronom kao i manjkom medicinskog osoblja, kubanska medicina je jedna od rijetkih, koja i dok se sama bori s ovom bolešću, šalje svoje međunarodne kontingente u druge zemlje. Tako se kubanski liječnici trenutno nalaze u 22 zemlje u kojima se bore protiv širenja današnje pandemije. Zanimljivo je istaknuti kako je jedna od najbogatijih država na svijetu, Katar, samoinicijativo pozvao kubanske liječnike u zemlju kako bi pomogli u suzbijanju ove bolesti.43 Ovo pokazuje kako je Kuba u odnosu na puno bogatije zemlje te pod pritiskom embarga dočekala ovaj virus puno spremnije. Kubansko medicinsko osoblje, točnije 52 liječnika, stigla su još sredinom ožujka u talijansku najpogođeniju regiju Lombardiju, u kojoj je već do tada umrlo više od 50000 ljudi. Bila je to već tada šesta medicinska brigada koju je Kuba poslala u inozemstvo. Ranije je već poslala osoblje u Venecueleu, Jamajku, Granadu i druge zemlje. Kubanski su liječnici u borbi protiv ovoga virusa, točnije njih 200 poslani i u Južnu Afriku, koja je posebno pogođena. Kubanske vlasti ovo tumače izrazom solidarnosti i suradnje koje seže još od južnoafričke borbe protiv aparthejda.

Valja istaknuti i kako Kuba bilježi iznimne rezultate u pogledu razvoja biotehnologije, pa su njezini stručnjaci razvili interferon Alfa-2B koji se pokazao kao moguće oružje u borbi protiv virusa COVID-19.44 Inače, ovaj je lijek prvi puta korišten još 1980-ih godina u suzbijanju bolesti poput hepatitisa B i C, a razvijen je u kubanskom Centru za genetskih inženjering i biotehnologiju (Centro de Ingeniería Genética y Biotecnología).45 Isto tako valja spomenuti da je Kuba prilično uspješna i u borbi protiv raka pluća. Naime, vijest o cjepivu objavljena je još krajem veljače 2013. godine u časopisu Green Left Weekly, ali ju je većina medija u skladu s dominantnom antikubanskom politikom, u potpunosti ignorirala.46 Značajni su pomaci napravljeni i u suzbijanju prijenosa HIV-a i sifilisa s majke na dijete,47 pa je tako prema podacima WHO tek dvoje djece na Kubi rođeno s HIV-om nakon primjene novog lijeka.48 Kuba trenutno ima oko 900 patenata vezanih uz medicinske inovacije dok 70% potrebnih lijekova proizvodi sama.49 Isto tako ova je zemlja sredinom 1980-ih prva u svijetu razvila cjepivo protiv meningitisa B. Na tragu teze da Kuba unatoč svim poteškoćama ima iznimno razvijeni zdravstveni sustav, od kojega bi ukidanjem embarga koristi imale i mnoge druge zemlje, svjedoči i činjenica da Kuba danas predstavlja vodeću zemlju u proizvodnji onkoloških lijekova.50

Politika i medicina – van iz Brazila, Bolivije….

Veliku korist od razvoja kubanske medicine imale su gotovo sve zemlje Latinske Amerike, pogotovo od početka 2000-ih godina, kada su Boliviji, Argentini, Venezueli, Ekvadoru, Brazilu i drugim zemljama na vlast došli predsjednici, poput Eva Moralesa, Rafaela Correa ili spomenutog Huge Chavaza, koji su u sklopu onoga što se nazvala „politika ružičastih kravati“ (marea rosa) napravili odmak od dotadašnjih neoliberalnih praksi.

Međutim unazad nekoliko godina ove kubanske međunarodne brigade bilježe veliki broj odlazaka iz većine zemalja, mimo Venecuele. Ovo je uvjetovano promjenom političke paradigme u ovim zemljama gdje su vlast osvojile konzervativne snage poput Jaira Bolsonara (Brazil), Lenína Morena51 (Ekvador) ili pak kao u Boliviji gdje zemljom privremeno upravlja Jeanine Áñez. Jedan od prvih poteza novih predsjednika bila je odredba prema kojoj svi kubanskih liječnici trebaju napustiti njihove zemlje. Tako nije dugo trebalo da nove bolivijske prijelaze vlasti protjeraju iz zemlje oko 700 liječnika za koje se tvrdilo da potiču nasilje u zemlji.52 Lenín Moreno napravio je istu stvar, kada je protjerao 400 liječnika, pod istom izlikom kao i Áñez, a to je da su kubanski liječnici umiješani u eskalaciju nasilja koje je izbilo kada je uveo neoliberalne mjere štednje. Prema izjavi umirovljenog ekvadorskog liječnika Ricarda Ramíreza, povlačenje kubanskog medicinskog osoblja rezultiralo je značajnim deficitima u ekvadorskom zdravstvenom sustava što je dodatno otežalo borbu protiv današnje pandemije.

Inače ovakva je politike, uostalom kao i kroz cijelu povijest ove regije, povezana sa Sjedinjenim Američkim Državama. Tako je Washington Post još u siječnju ove godine objavio članak pod naslovom „The U.S. is pushing Latin American allies to send their Cubans doctors packing“ u kojem američke vlasti pokazuju veliku brigu za kubanske liječnike koje, prema njihovih interpretaciji, kubanske vlasti iskorištavaju.53 Ovo je nadasve ironično kada dolazi iz usta Mikea Pompea koji kao razlog protjerivanja ovih doktora navodi kršenje radničkih prava ističući čak kako se radi o obliku suvremenog ropstva.54 Ovaj iznenadni altruizam američkog državnog tajnika usmjeren prema radnicima prilično je problematičan ako se uzme u obzir činjenica da istovremeno u vlastitom dvorištu ignorira kršenje radničkih prava, poput radnika u Walmartu koji su zbog štrajkanja dobili otkaz55 ili pak učitelja koji su organizirali jedan od najvećih štrajkova tijekom listopada 2019. godine.56 U kontekstu je navedenoga manje-više jasno da je svrha kreiranja takvog narativa stvaranje političke podloge koja omogućuje protjerivanje kubanskih liječnika te samim time stvaranje potpore američkoj antikubanskoj politici. Potrebno je istaknuti kako je ovo uvjetovano dvama bitnim faktorima. Prvi se odnosi da se provedbom ovakve politika Kuba dodatno izolira jer embargo očito ne funkcionira najbolje. Drugi je faktor činjenica da ovi liječnici uvelike doprinose kubanskom gospodarstvu koje se više ne oslanja isključivo na turizam. Naime, prema nekim podacima Kuba u ovim misijama godišnje zaradi oko 11 milijardi dolara što je mnogo više od prihoda koje stvara turizam.57 Upravo ovo predstavlja nekima najveći problem jer je rad ovih liječnika za sada jedan od načina pomoću kojega se zemlja bori protiv embarga. Naime, dio plaće koje liječnici zarade u međunarodnim misijama uplaćuje se kubanskoj vladi dok manji dio toga iznosa zadržavaju sami liječnici. Stoga ne čudi činjenica da su Sjedinjene Američke Države jedna od rijetkih zemalja koja je odbila kubanske liječničke brigade, a koje su vlasti u Havani bile spremne poslati58 nakon uragana Katrina (2005.)

Kakogod, kada se govori o navedenoj brzi za radne uvjete ili empatiji američke, brazilske ili bolivijske administracije ispod površine krije se čisto političko pitanje u čijem se središtu nalazi gotovo polustoljetna antikubanska politika. Ovo je vidljivo i po ujednačenom narativu čak i sintagmama koje zagovornici ovakve politike upotrebljavaju, poput one o liječnicima-robovima, sudjelovanje ovih liječnika u eskalaciji nasilja i sl. U tom kontekstu politika protjerivanja kubanskih liječnika nema veze s gore navedenim altruizmom, nego se njome Kuba želi dodatno oslabiti kao i njezino gospodarstvo, a samim time i 11 milijuna Kubanaca kojima međunarodni medicinski angažman osigurava koliko-toliko pristojan život.

Najagilniji u politici protjerivanja kubanskih liječnika bio je brazilski predsjednik Jair Bolsonaro, koji je, preuzimajući u potpunosti retoriku američkog državnog tajnika Pompea, ove liječnika nazvao robovima koji svojim plaćama financiraju kubansku diktaturu,59 teroristima, petom kolonom i sl.60 Rezultati ovakve pogubne politike najvidljiviji su upravo danas kada se svjetski zdravstveni sustavi bore s pandemijom. Naime, Brazil se kao i Ekvador, odlaskom kubanskih liječnika našao u dodatno otežanom položaju uslijed pomanjkanja medicinskih stručnjaka. Stoga je nedavno brazilski ministar zdravstva João Gabbardo ipak zatražio pomoć kubanskih liječnika uslijed mogućeg kolapsa sustava61 što je posebno zanimljivo jer je brazilski predsjednik tek prije nekoliko mjeseci izjavio kako se ovdje ne radi o medicinskim stručnjacima nego o „ideološki ispranim mozgovima koji od siromašnih Brazilaca žele napraviti komunističke gerilce“.62 Navedeno je također na tragu dominante američke retorike koja se očitovala i u seriji članaka objavljenih u New York Timesu, među kojima je i onaj prema kojemu se ovi liječnici koriste kao političko oružje i sl.63 Ovakva retorika i negacije humanitarizma kubanskih liječnika u trenutku u kojom se svijet bori protiv korona virusa, a kubanski liječnici su jedini koji pružaju široku međunarodnu pomoć čini se sasvim deplasirana i u krajnjem slučaju degutantna.

Stoga možemo postaviti retoričko pitanje: šire li danas kubanski liječnici u Lombardiji komunizam? Šire li ga u Andori ili Kataru? Jer, ako imaju taj cilj, onda zaista se bauk komunizam širi, ne samo Europom, nego i svijetom, a Trump i Bolsonaro su pravi proroci i istinski zaštitnici ljudskih prava (osim onih kojih se tiču Afroamerikanaca, homoseksualca, domorodačkog stanovništva….)

Ima li mjesta za lekciju?

Unatoč teškom stanju koje je uvelike prouzrokovano, kako određenim manjkavostima unutarnje politike, ali isto tako  i embargom, koji je na snazi do 1962. godine, Kuba je pronašla način borbe s ekstremnim siromaštvom. Najizrazitiji način toga je razvoj zdravstvenog sustava kojega su kubanske političke strukture prepoznale kao potencijalni način opstanak zemlje te osiguravanja što pristojnijeg života u zemlji, koju najveća vojna i politička sila drži u izolaciji. Možemo kritizirati deficite političke strukture na Kubi ili njezinu plansku ekonomiju, tvrdeći da je Kuba i dalje izrazito siromašna zemlja, ali činjenica je da Kuba u današnjem svjetskom kontekstu borbe protiv pandemije zauzima mjesto u prvim redovima.

Današnja situacija također nam omogućuje stvaranje drugoga pogleda na uobičajene ekonomske parametre prema kojima se gleda uspješnost određene zemlje, a uključuje BDP, visinu iznosa državnog proračuna i sl. Naime, kako ističe ekonomska povjesničarka Helen Yaffe navedeni elementi ne uzimaju u obzir socijalne aspekte kao i činjenicu da plaće možda ipak ne određuju životni standarda jer na Kubi unatoč iznimno niskim plaćama stanovnicima je omogućen pristup zdravstvu, školstvu, kulturnim ustanovama i manje-više svemu ostalom. Isto tako, kada se Kuba promatra kroz dominante ekonomske okvire ne uzima se u obzir da na Kubi nema beskućnika kao ni dječje neishranjenost što nije slučaj u zemljama koje imaju nekoliko desetaka puta veći BDP. I ne zaboravimo da se radi o zemlji koja je više od pedesetak godina u političkoj izolaciji.

U tim širim okvirima trebamo promatrati i dati priznanje humanom i solidarnom pristupu kojega ova zemlja danas pruža diljem svijeta. U tom smislu unutarnje političko uređenje Kube, slagali se s njim ili ne, ne treba zauzimati primat u razgovorima o kubanskom medicinskom programu koji u ovim slučajevima spašava živote.

I na kraju, kubanski primjer pokazuje da javno zdravstvo u kojemu država ima vodeću ulogu itekako može biti efikasno, štoviše među najefikasnijim u svijetu. To treba biti i opomena apologetima slobodnog tržišta i pobornicima privatizacije zdravstva kako država, neovisno o političkom uređenju, ne mora nužno biti ničija maćeha. Dapače, može biti jako dobra mamaíta.

foto: Tellerreport.com 

  1. Ramonte, Ignacio, Fidel Castro. Moj Život. Biografija u dva glasa, V.B.Z., Zagreb, 2009., 590.-591.
  2. Huish, Robert; Kirk, John, M.„Cuban Medical Internationalism and the Development of the Latin American School of Medicine“, Latin American Perspectives, br. 6., 34/2007., 77.-92.
  3. Calvocoressi, Peter, Svjetska politika nakon 1945., Nakladni zavod Globus/Adamić, Zagreb, 2003., 810.
  4. Opširnije o ovom reformama u: Leo Huberman; Paul M. Sweezy, Kuba. Anatomije jedne revolucije, Naprijed, Zagreb, 1963.
  5. Kubanski emigrant koji je odgovoran za rušenje kubanskog civilnog zrakoplova 1976. godine prilikom kojega su poginule 73 osobe. Osim toga sudjelovao je i u terorističkim napadima na kubanske hotele tijekom 1997. godine. Do kraja života 2018. godine živo je u Teksasu gdje mu je bilo suđeno zbog ilegalnog ulaska u zemlju, ali ne i zbog navedenih terorističkih napada, pa je 2011. godine oslobođen uz oštar protest venecuelskih i kubanskih vlasti.
  6. U ovom razdoblju situacija na Kubi bila je iznimno teška, počela se isključivati struja, volovi su zamijenili traktore, zatvorene su tvornice proizvoda koji nisu bili nužni, itd. (Coltoman, Leychester, Stvarni Fidel Castro, Naklada Ljevak, Zagreb, 2005., 317.)
  7. Yaffe, Helen „Cuba is poor, but who is to blame – Castro or 50 years of US blockade“, dostupno na: https://theconversation.com/cuba-is-poor-but-who-is-to-blame-castro-or-50-years-of-us-blockade-69528
  8. Valja istaknuti da je to uvijek bio visoki postotak u odnosu na druge zemlje Latinske Amerike. Gomez, Andy; Hare, Paul Webster,  „How Education Shaped Communsit Cuba“, dostupno na: https://www.theatlantic.com/education/archive/2015/02/how-education-shaped-communist-cuba/386192/
  9. Prieto, Abel, „Cuba’s National Literarcy Campaign“, Journal of Reading, br. 3., 25/1981., 215.-221. S druge pak strane, Castro je od ovih učenika očekivao apsolutnu podršku vladine politike, kako tijekom, tako i nakon njihovog školovanja.
  10. Abendroth, Mark, Rebel Literarcy: Cuba’s National Literarcy Campaign and Critical Global Citizenship, Litwin Books, Sacramento, 2009
  11. Gomez, Andy; Hare, Paul Webster, „How Education Shaped Communsit Cuba“, dostupno na: https://www.theatlantic.com/education/archive/2015/02/how-education-shaped-communist-cuba/386192/
  12. Enrique Beldarraín Chalpe, „Una batalla ganada: la eliminación de la poliomielitis en Cuba“, dostupno na: http://www.scielo.br/scielo.php?script=sci_arttext&pid=S0104-59702015000300961
  13. Isto.
  14. López Ambrón L, Egües Torres LI, Pérez Carreras A, Galindo Santana BM, Galindo Sardiña MA, Resik Aguirre S, et al. Experiencia cubana en inmunización, 1962–2016. Rev Panam Salud Publica. 2018;42:e34., dostupno na: https://iris.paho.org/bitstream/handle/10665.2/34905/v42e342018_eng.pdf?sequence=5&isAllowed=y
  15. Vidi: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/2315760
  16. James Hamblin, „How Cubans Live as Long as Americans at a Tenth of Cost“, dostupno na: https://www.theatlantic.com/health/archive/2016/11/cuba-health/508859/
  17. Isto.
  18. Isto.
  19. Vidi https://www.statista.com/statistics/979376/cuba-number-physicians/
  20. Ramonte, Igancio, Fidel Castro. Moj Život, 299..
  21. „Cuba Has 9 Doctors…..“, dostupno na: https://www.telesurenglish.net/news/cuba-cuban-doctors-highest-number-in-history-20190723-0009.html
  22. Isto.
  23. Clea Skopeliti, „UK’s number of doctors per capita is one of lowest in Eurpe“, dostupno na: https://www.theguardian.com/society/2019/dec/23/uk-has-second-lowest-number-of-doctors-per-capita-in-europe
  24. Vidi: https://ourworldindata.org/grapher/physicians-per-1000-people?tab=chart&time=1960..2014&country=USA
  25. Rojas-Ochoa, Francisko,  „Cuba’s Maternity Homes, 1962.-2017: History, Evolution, Challenges“, MEDICC Review, br. 4., 21/2019., 28.-33.
  26. Vidi: Marina Barkučić, „Vlada pokrenula spajanje bolnica“, dostupno na: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/vlada-pokrenula-spajanje-bolnica-20131218
  27. Intervju s  dr. Fernandom Domínguezom, dostupno na: https://www.scielosp.org/pdf/medicc/2015.v17n1/11-13
  28. Isto.
  29. Rojas-Ochoa, Francisko, „Cuba’s Maternity Homes, 1962.-2017: History, Evolution, Challenges“, MEDICC Review, 28.-33.
  30. Ramonte, Ignacio, Fidel Castro. Moj Život, 618.
  31. Cohen, Sylvester, „Cuba and the liberation of Southern Africa“, Monthly Review, 46/1994., 17.-25.
  32. Vidi: http://cubasi.cu/en/cuba/item/7580-ukraine-recalls-cuban-humanitarian-programme-for-chernobyl-children
  33. Polloni, Miguel Faure, „The Little Know Story of the Chernobyl Children Cured in Cuba“, dostupno na: https://www.resumen-english.org/2019/06/the-little-known-story-of-the-chernobyl-children-cured-in-cuba/
  34. Vidi: The World Health Report, 2004., https://www.who.int/whr/2004/annex/topic/en/annex_1_en.pdf
  35. Vidi: Gabaldón,  Juan Carlos, „How Barrio Adentro Wrecked Venezuela’s Helath System“, dostupno na: https://www.caracaschronicles.com/2018/12/05/how-barrio-adentro-wrecked-venezuelas-health-system/
  36. Villanueva, Tiago; de Albornzo, Sara Carillo, „Venezuelan doctors resent presence of thousands of Cuban doctors in their country“, dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2267969/
  37. Vidi: Steve Brouwer, Revolutionary Doctors. How Venezuela and Cuba Are Changing the World’s Conception of Health Care, NYU Press, New York,  2011.
  38. Ime su dobile prema mladom Amerikancu koji se borio u prvo ratu za neovisnost Kube i dostigao visoke časničke činove u Osloboditeljskoj vojsci Kube.
  39. Recasens, Maricela, „Cuba’s Doctors Help in Indonesia“, dostupno na: http://www.canadiannetworkoncuba.ca/Documents/Java-2006.shtml
  40. Lakhani, Nina, „Cuban medics in Haiti put the world to shame“, dostupno na: https://www.independent.co.uk/life-style/health-and-families/health-news/cuban-medics-in-haiti-put-the-world-to-shame-2169415.html
  41. Isto.
  42. Isto.
  43. „Cuban Doctors Arrive in Qatar to Fight COVID-19“, dostupno na: https://www.telesurenglish.net/news/Cuban-Doctors-Arrive-in-Qatar-to-Fight-COVID-19-20200415-0020.html
  44. O’Connar, Tom, „Cuba uses ‘wonder drug’ to fight coronavirus aronud world despite U.S. sanctions“, dostupno na: https://www.newsweek.com/cuba-drug-fight-coronavirus-us-sanctions-1493872
  45. Arboloey, Tahimi, „The famous Cuban interferon vs the SARS-Cov-2 coronavirus“, dostupno na:  https://oncubanews.com/en/cuba/the-famous-cuban-interferon-vs-the-sars-cov-2-coronavirus/
  46. MacLean, Jo,  „Cuba crates foru anti-cancer vaccines, media ignores it“, dostupno na: https://www.greenleft.org.au/content/cuba-creates-four-anti-cancer-vaccines-media-ignores-it
  47. Macdonald, Fiona, „Cuba Has Just Eliminated HIV Transmission Between Mother and Baby“, dostupno na: https://www.sciencealert.com/cuba-has-just-eliminated-hiv-transmission-between-mother-and-baby
  48. O’Carroll, Lisa, „Cuba first to eliminate mother-to-baby HIV transmission“, dostupno na: https://www.theguardiaLisa, n.com/society/2015/jun/30/cuba-first-eliminate-mother-baby-hiv-transmission
  49. Yaffe, Helen, „Cuba is poor, but who is to blame – Castro or 50 years of US blockade“, dostupno na: https://theconversation.com/cuba-is-poor-but-who-is-to-blame-castro-or-50-years-of-us-blockade-69528
  50. Grant, Will, „US-Cuba thaw could bring important gains for cancer research“, dostupno na: ww.newscientist.com/article/mg22730394-200-us-cuba-thaw-could-bring-important-gains-for-cancer-research/
  51. On je inače napravio politički zaokret. Naime, za vrijeme predsjednika Rafaela Correa bio je njegov pristaša i potpredsjednik te  je čak Corra i najavio njegovu kandidatu. Međutim dolaskom na vlast mijenja poziciju te postaje iznimno kritičan prema dotadašnjem predsjedniku kojega optužuje za niz skandala dok je istovremeno uklonio gotovo sve socijalne mehanizme, provodeći iznimno restriktivnu politiku. Isto tako, između ostaloga, proveo je masovnu privatizaciju ukidajući zakonske odredbe koje su omogućavale sudski progon vlasnika kompanija koje su kršile prava radnika. Očita manifestacija političkog zaokreta dogodila se u ljeto 2019. godine kada je dopustio američkoj vojsci korištenje baze u otočju Galapagaos, čemu se Correa protivio tijekom svoga mandata. 
  52. Frank, Marc, „Cuba cries foul as doctors head home from Bolivia“, dostupno na: https://www.reuters.com/article/us-bolivia-cuba/cuba-cries-foul-as-doctors-head-home-from-bolivia-idUSKBN1XQ0JJ
  53. Krygier, Rachelle, „The U.S. is pushing Latin American allies to send theri Cuban doctors packing…“, dostupno na: https://www.washingtonpost.com/world/the_americas/the-us-is-pushing-latin-american-allies-to-send-their-cuban-doctors-packing–and-several-have/2020/01/20/62f8e04a-37e2-11ea-a1ff-c48c1d59a4a1_story.html
  54. Krygier, Rachelle, „The U.S. is pushing Latin American allies to send theri Cuban doctors packing…“, dostupno na: https://www.washingtonpost.com/world/the_americas/the-us-is-pushing-latin-american-allies-to-send-their-cuban-doctors-packing–and-several-have/2020/01/20/62f8e04a-37e2-11ea-a1ff-c48c1d59a4a1_story.html
  55. Vidi: „Walmart: stop firing workers…..“, dostupno na: https://actions.sumofus.org/a/walmart-firings
  56. Parifitt, Steven, „The US teachers striek in historical perspecitve“, dostupno na: https://www.opendemocracy.net/en/transformation/us-teachers-strike-in-historical-perspective/
  57. Nugent, Ciara, „How Doctors Become Cuba’s Biggest Export“, dostupno na: https://time.com/5467742/cuba-doctors-export-brazil/
  58. Conner, Gorry, „Six Decades of Cuban Global Health Cooperation“, dostupno na: https://www.scielosp.org/article/medicc/2019.v21n4/83-92/
  59. Nugent,  Ciara, „How Doctors Become Cuba’s Biggest Export“, dostupno na: https://time.com/5467742/cuba-doctors-export-brazil/
  60. Insert your note here.
  61. Norton, Ben, „Amid coronavirus pandmeic, Bolsonaro’s Brazil begs for Cuban doctors – after expelling them“, dostupno na: https://thegrayzone.com/2020/03/17/coronavirus-brazil-cuban-doctors-bolsonaro/
  62. Isto; vidi: „Brazil to hire more doctors to fight coronavirus, including Cubans….“ dostupno na: https://www.reuters.com/article/us-health-coronavirus-brazil-cuba/brazil-to-hire-more-doctors-to-fight-coronavirus-including-cubans-idUSKBN21340F
  63. Casey, Nicholas, „’It Is Unspeakable’: How Maduro Used Cuban Doctors to Coerce Venezuela Voters“, dostupno na: https://www.nytimes.com/2019/03/17/world/americas/venezuela-cuban-doctors.html