Uobičajena je fraza da su socijalisti naivni, nerealistični sanjari. Ali potpuno je suprotno od toga: svi znamo da moć korumpira, stoga mi želimo demokratizirati sve sfere društva
Nedavno sam debatirao sa poznatim krajnje desnim Kanadskim youtuberom i osobno deklariranim libertarijancem Stefanom Molyneuxom. Iako je Molyneux imao neke ne-libertarijanske pozicije kada je riječ o Donaldu Trumpu i ograničenoj imigraciji, trošeći dosta vremena u debati da izbjegne tim očitim kontradikcijama, on je ipak imao standardne libertarijanske argumente protiv socijalizma. Jedna od tih je imala veze sa korumpiranom prirodom političke moći. U svojim uvodnim riječima Molyneux je rekao:
„Znaš, kad sam bio dijete morali smo stavljati kovanice u električni uređaj, a ponekad smo morali stavljati i prave novčiće… bila je velika opasnost od požara itd. ali… ljudska bića ne mogu podnijeti ogromne napone političke moći išta više nego što su novčići kad sam bio dijete mogli podnijeti električnu energiju – redovito su se apsorbirali i nekako ispuštali van. Ljudi postanu preplavljeni moći koja ih pokvari.“
U potpunosti se slažem. No kao što sam rekao u svojem odgovoru, Stefanove brige ne daju nam razlog da se protivimo socijalizmu, dapače, one nam daju razlog da ga podržimo.
Argument iz ljudske prirode
Bilo bi korisno početi sa sljedećim argumentom: Ljudska priroda, često nam je rečeno, je sebična i okrutna. Pokušavati forsirati ljude u kooperativni i altruistični smjer je opasno utopijski – kao kad bi tigrove nastojali napraviti vegetarijancima. Neki socijalisti odmah uzvraćaju tako što kažu da je ljudska priroda ili kooperativna i altruistična, ili da ljudi jednostavno nemaju fiksnu prirodu. Odrediti koje su od ove tri pozicije ispravne komplicirano je pitanje. David Hume je u svom eseju o nebu i paklu napisao da većina nas „leluja između vrline i poroka.“ To je ujedno najbliži odgovor koji se može dati bez ulaženja u empirijsku psihologiju, antropologiju, sociologiju, pa čak i evolucionarnu biologiju. Kao što sam diskutirao na drugim mjestima, dapače, ne trebate biti posvećeni bilo kojem partikularnom odgovoru na ova pitanja kako bi vidjeli da je anti-socijalistički argument iz ljudske prirode neuvjerljiv. Zašto?
Zato što ako smo zabrinuti zbog ljudskih bića koja se ponašaju s nepotrebnom okrutnošću ili sebičnošću, moramo osmisliti ekonomski poredak koji ne potiče i ne nagrađuje takve nagone. To nema nikakve veze s utopijskim fantazijama isticanja negativne karakteristike ljudske psihologije. Socijalisti nisu zainteresirani za pokušaje promjene srca. Mi smo zainteresirani za promjenu političkih i ekonomskih insititucija. Vjerovanje da će neki ljudi uvijek imati nagon da prebrzo voze nije razlog da ne postoje ograničenja brzine.
Ekonomska moć korumpira
Isti se osnovni odgovor odnosi i na Molyneuxovu tvrdnju o tome kako iskušenja političke moći mogu nadvladati naše inhibicije oko zloupotrebe te moći. Najbolja verzija „moć korumpira“ argumenta protiv socijalizma ide otprilike ovako:
Prva premisa: Pod socijalizmom, sva politička i ekonomska moć će biti koncentrirana u rukama vladinih birokrata.
Druga premisa: Ako se birokratima da neograničena moć, oni će je zloupotrijebiti.
Treća premisa: Bilo koji oblik socijalne organizacije koji vodi do takve zloupotrebe moći nije prihvatljiv.
Zaključak: Socijalizam je neprihvatljiv
Užasi kao Staljinove čistke i Maov Veliki Korak Naprijed pokazuju istinu druge premise. Upravo zato demokratski socijalisti misle da trebamo ograničiti moć vladinih birokrata putem demokratskih političkih institucija i ustavnih ograničenja da se zaštite važna prava poput slobode govora. Ali ako se upotrijebi kao argument protiv socijalizma općenito, uključujući vrstu društva za koju se zalažu demokratski socijalisti, sve to pada u vodu. Mi ne želimo predati moć novoj vladajućoj klasi državnih birokrata. Kao što sam već pisao, mi želimo proširiti demokraciju u ekonomsko područje. Jedna od primarnih motivacija demokratsko-socijalističkih politika je prepoznavanje toga da je druga premisa jednako istinita ako zamijenimo „kapitaliste“ za „birokrate.“ Koncentrirana ekonomska moć u rukama bogatih pojedinaca i kapitalističkih tvrtki stvara strahote u rasponu od grabežljivog postupanja s glumicama Harveyja Weinsteina do mučnog rada u skladištima Jeffa Bezosa.
Sindikati i regulatorna država mogu ispraviti neke od tih nedostataka, ali koncentracije ekonomske moći uvijek pronalaze način za prikupljanje političke moći. Poslovni interesi (primjerice Huića u Hrvatskoj, op. prev.) obuhvaćaju regulatorne agencije i oslabljuju, ili čak ruše, organiziranu radnu snagu.
Uistinu, demokratski socijalisti su oni koji su realni: mi mislimo da je najbolja garancija protiv pogrešaka ljudskih bića koja zloupotrebljavaju svoju moć nad drugima, ravnopravno širenje moći između pojedinaca. I baš zato što ne mislimo da možemo bilo kome vjerovati sa moći jednog korporacijskog direktora koju ima nad običnim radnicima, mi se borimo za osnaživanje mnogih i ukidanje privilegija nekolicini.
PREVOD: Danijel Bukvašević
foto: Jacobinmag.com