U Hrvatskoj su nedavno održani parlamentarni izbori, na kojima je istorijski uspjeh ostvarila Zeleno-lijeva koalicija, sastavljena od šest političkih organizacija, osvojivši sedam mandata, tj. 7 % ili skoro 120.000 glasova. Ovo je zaista istorijski rezultat, jer se dešava prvi put nakon skoro tri decenije da se u Saboru nalaze poslanici koji su lijevo od Socijaldemokratske partije (SDP). Među ovim poslanicima, nalazi se i drugarica Katarina Peović, članica Radničke fronte (RF), izabrana u izbornoj jedinici VIII, u kojoj je koalicija osvojila 8,49 % glasova, a drugarica Katarina, kao nosilac liste, čak 43,40 % preferencijalnih glasova.

O izborima i uspjehu Zeleno-lijeve koalicije razgovaramo sa drugaricom Peović.

Zeleno-lijeva koalicija predstavlja možda najveće iznenađenje ovih izbora. Koalicija je osvojila ozbiljan broj glasova i mandata u Saboru, dokazujući da ljevica itekako ima šta da predloži i da uživa podršku ozbiljnog broja birača. Kako ocjenjuješ rezultate koalicije i koji razlozi su doveli do osvajanja ovolikog broja mandata i glasova?

Godinama smo predano radili na socijalnim politikama i kritici ekonomskog sustava, bili smo na prosvjedima, podržavali radnike u štrajkovima, tumačili razloge obespravljenosti većine i suprotstavljali se ekonomskim mitovima koji vladaju u našem javnom prostoru. Nadam se da ćemo u Saboru još više dobiti prilike progovarati o uzrocima obespravljivanja većine.

Koalicija je osvojila zavidan broj glasova u Zagrebu (21 % glasova u I izbornoj jedinici, a u Zagreb-centru i Zagreb-zapadu čak 23 %), zatim u Rijeci (10,39 %), Dubrovniku (9 %) i nešto manje u Sisku (6,08 %) i Splitu (5,35 %). Očigledno je da je koalicija najviše prihvaćena u velikim gradovima, industrijskim i univerzitetskim centrima.

Sa kakvim izbornim programom je koalicija nastupala i koliko su klasno-radničke teme došle do izražaja u kampanji koalicije?

Dodala bih i Pulu gdje smo imali 13% glasova. Mislim da će se djelovanje u Saboru u budućnosti reflektirati i na neke druge sredine, ne samo urbana središta u kojima za sada imamo najveću potporu. Izborni program s kojim smo mi nastupali bio je fokusiran na pitanje pravednosti i solidarnosti u korona krizi kada vladajući teret krize misle svaliti na leđa najsiromašnijih. Zagovarali smo zelenu reindustrijalizaciju i potrebu proizvodnje za potrebe, za koju smo vidjeli koliko je važna u epidemiji korona virusom – od vlastite poljoprivredne proizvodnje do proizvodnje lijekova i medicinske opreme.

Zeleno-lijeva koalicija je ideološki heterogena grupacija. Kako bi opisala ideološki raspon koji se javlja u koaliciji, i koliko to određuje unutrašnje odnose, pogotovo sada, nakon osvajanja poslaničkih mandata?

Dio koalicije fokusiran je na lokalne teme – mi smo više oduvijek bili fokusirani na nacionalne teme, tako da smo se dobro nadopunjavali. Iako smo ideološki u nekim  elementima različiti, postoji zajednički nazivnik – socijalna jednakost i solidarnost.

Koji će biti osnovni ciljevi parlamentarnog djelovanja koalicije, u smislu predlaganja konkretnih zakonskih rješenja?

Već smo imali raspravu oko povjerenja Vladi, slijedi Zakon o obnovi grada Zagreba idući tjedan. Na jesen ćemo predlagati mjere za poboljšanje statusa rada i radništva u Hrvatskoj. Okupljamo sindikate i aktiviste, razgovaramo o izmjenama Zakona o radu kao i povezanih zakona.

Čim uđe u parlament, ljevica se suočava sa ozbiljnom dilemom: kako spojiti parlamentarni i vanparlamentarni rad. Čini se da se suviše često dešava to da parlamentarni rad nadvlada i da se poslanici ljevice pretvore u parlamentarce koji nemaju dovoljno dodira sa onima koje bi trebalo da predstavljaju. Kako djelovati protiv ove boljke parlamentarne ljevice, tj. kako osigurati djelotvoran spoj parlamentarnog i vanparlamentarnog rada?

Situacija, makar što se tiče Radničke fronte, je bitno drugačija, makar za sada. Čim smo ušli u Sabor počeli su nam se javljati radnici i radnice tvrtki u kojima se krše radnička prava, osobito onih koje, pod legitimacijom korona krize, prisiljavaju radnike na potpisivanje za njih nepovoljnih dodataka kolektivnom ugovoru kojima se snižavaju plaće, koje otpuštaju radnike, prisiljavaju ih na odlazak u mirovinu i slično. Mi smo pojačali „rad na terenu“ i zato jer nam se veći broj ljudi javlja da bi pristupili stranci bilo kao članovi ili simpatizeri. U svakom slučaju svjesni smo i te opasnosti koju smo od početka svojeg osnivanja apostrofirali. Uvijek nam je bilo važno biti s radnicima na prosvjedima, u štrajkovima, u kontaktu sa sindikatima.

Koalicija Restart, koju je predvodio SDP, doživjela je neuspjeh na ovim izborima. Koji su razlozi neuspjeha lijevog centra i da li Zeleno-lijeva koalicija smatra da je opravdano sarađivati sa SDP-om?

Neuspjeh SDP-a je posljedica dugogodišnjih problema – nije riječ o pojedinim akterima, već ukupnom političkom usmjerenju godinama, a u kojem su se bilo koje naznake autentičnih lijevih politika gušile i marginalizirale. U dvama mandatima ta je stranka donosila antiradničke zakone i mjere. Njima predstoje unutarnje promjene, od kojih će i ovisiti naši odnosi.

Da li postoji mogućnost da Zeleno-lijeva koalicija uspostavi akcionu saradnju sa sindikatima u Hrvatskoj, bez obzira na to da li se radi o sindikalnim centralama ili sindikatima na terenu?

Mi (Radnička fronta) već imamo suradnju sa sindikatima, a u članstvu su i sindikalisti. U Hrvatskoj, za razliku od nekih drugih zemalja, recimo Velike Britanije, sindikati su zazirali od političkih stranaka (osim žutih sindikata koji su s vladajućom politikom „surađivali“ iza leđa radnika). Progresivni sindikati će shvatiti da treba prevladati ekonomizam, te da bez političke dimenizije ne mogu izboriti veća prava za radnike, onda će se pokazati i da otvorena suradnja s radničkim političkim strankama može biti korisna za radnike i radnička prava.

Šta će biti prioriteti koalicije u saborskom djelovanju? Da li koalicija već ima listu zakona čije donošenje će predložiti i kako mislite saborsko djelovanje poduprijeti vanparlamentarnim radom?

Prioriteti su radnička prava i Zakon o radu, ukidanje i ograničavanje agencijskog rada, Zakon o porijeklu imovine, porezna reforma – u korist najsiromašnijih.