Da li je komunizam, kao pojava u 20. veku, u svim svojim manifestacijama, koje su još pre kraja tog veka iščezle, bio samo ćorsokak istorije? Da li je njegovo teorijsko i praktično nasleđe danas beskorisno, ili iz njega možemo učiti? „Novi plamen“ pokušaće da ponudi odgovore na ova pitanja pokretanjem serijala pod nazivom „Klasici jugoslovenskog komunizma“, u kojem će objavljivati najvažnije teorijske članke jugoslovenskog komunističkog pokreta u periodu od 1919. do 1928. godine.
Tokom svog egzila u Danskoj, uzrokovanog dolaskom nacista na vlast, nemački dramaturg i pesnik Bertolt Brecht napisao je pesmu „Ulm 1592.“ inspirisanu istinitom pričom o krojaču iz Ulma koji je u šesnaestom veku pokušao da napravi spravu za letenje. Pesma glasi ovako:
„Biskupe, mogu da letim“,
reče biskupu krojač.
„Pazi kako ću sad!“
Pa sa spravom koja je bila
nalik na neka krila,
na crkveni krov se pope tad.
Biskup ni da ga čuje.
„Sve su to lagarije,
Čovek poleteti neće,
jer čovek ptica nije“,
biskup mu poručuje.
„Krojač je preminuo“,
rekoše biskupu ljudi.
„Beše to jedan jad.
Raspala su mu se krila,
pred crkvom smrt mu je bila,
razbio se u paramparčad.“
„Oglasite ga zvoneći
bile su lagarije,
čovek poleteti neće,
jer čovek ptica nije“,
biskup će ljudima reći.
Poenta pesme je da je čovečanstvo na kraju ipak poletelo, uprkos naporima sila mraka da to spreče. Kao marksista i simpatizer Komunističke partije Nemačke, Brecht nam je ostavio dirljiv i borben Simvol vere u ljudski napredak i u neizbežnu pobedu komunizma, izvesnu čak i u trenucima trenutnog i naizgled potpunog poraza. Pre desetak godina, italijanski istoričar i bivši član Komunističke partije Italije, Lucio Magri, objavio je istoriju te partije, pod naslovom „Krojač iz Ulma“, vrativši tu metaforu u novom obliku. Nakon 1989. godine, ona je dobila još jedan veoma bitan sloj. Kao što se i sam Magri pitao, ostaje nejasno da li je krojačev neuspeli eksperiment ikako doprineo razvoju aeronautike. Isto pitanje proganja i savremeni marksistički pokret, kao i celu antikapitalističku levicu: da li je komunizam, kao pojava u 20. veku, u svim svojim manifestacijama, koje su još pre kraja tog veka iščezle, bio samo ćorsokak istorije? Da li je njegovo teorijsko i praktično nasleđe danas beskorisno, ili iz njega možemo učiti?
Novi Plamen pokušaće da ponudi odgovore na ova pitanja pokretanjem serijala članaka pod nazivom „Klasici jugoslovenskog komunizma“. Pod „klasicima“ se ovde ne podrazumevaju relativno poznata dela ljudi poput Josipa Broza Tita, Edvarda Kardelja, Veselina Masleše, Ognjena Price ili Mitre Mitrović, koja se uostalom mogu naći relativno lako, neretko čak i na internetu u digitalnom obliku. Serijal Klasici jugoslovenskog komunizma vratiće se korenima, fokusirajući se na teorijske tekstove rane KPJ, iz perioda od 1919. do 1928. godine, tj. do momenta kada počinje ozbiljno uplitanje sovjetskog partijskog rukovodstva u unutarpartijska pitanja KPJ. Prva decenija postojanja komunističkog pokreta u svetu bila je izuzetno dinamična, i teorijski i praktično, jer se pokret u toj deceniji kodifikovao, a potom i pokušavao da pronađe svoj smer u uslovima u kojima je svetska proleterska revolucija očigledno ograničena na zaostalu i ne baš proletersku zemlju zaostalih proizvodnih odnosa, na granici između Evrope i Azije.
To znači da će ovaj serijal objavljivati dela ljudi poput Filipa Filipovića, Sime Markovića, Đure Cvijića, Vladimira Ćopića, bivših sekretara i drugih vodećih ljudi u partiji u periodu do 1928. godine. Velika većina tih ljudi je potom politički skrajnuta, a zatim i ubijena u Staljinovim čistkama između 1936. i 1939. godine. Iako je njihov lik rehabilitovan u SFRJ, njihovo delo baš i nije, te su njihovi teorijski radovi u najboljem slučaju ostajali predmet istraživanja uskih istoričarskih krugova.1 Široj javnosti njihove ideje su bile i ostale skoro sasvim nepoznate.
Pored toga, i u naučnim krugovima, ogromna većina radova o teorijskom nasleđu KPJ posvećena je neslaganjima jugoslovenskih komunista po nacionalnom pitanju. Ovo pitanje dobilo je nesrazmerno veliku pažnju, naročito u poznom socijalizmu i u vreme raspada Jugoslavije, kada su savremene nacionalne tenzije probudile interesovanje za tu istorijsku tematiku.2 Neki autori, poput Ive Banca, su čak smatrali nacionalno pitanje najvažnijim izvorom svih frakcijskih borbu u okviru KPJ.3 Pored toga, mnoga od ovih istraživanja su vrlo često bila ideološki obojena, etnocentrična i stavljena u službi dominantnih nacionalističkih tumačenja prošlosti. Najkarakterističniji primer je svakako Sima Marković, koji je zbog svojeg odbijanja da prihvati lenjinističko viđenje samoopredeljenja naroda na primeru Kraljevine SHS uzdizan od strane srpskih nacionalističkih intelektualaca kao svojevrsni branilac „srpskog nacionalnog interesa“ u KPJ. Stoga je Marković postao i jedini komunistički mislilac u poslednjih tri decenije kojem je SANU posvetila naučni skup, na inicijativu njegovog prezimenjaka Mihaila Markovića.4 Jedan od najautentičnijih domaćih marksističkih mislilaca je tako sveden na parohijalnog branioca nacionalizma protiv kog se i sam borio, a složena istorija evolucije nacionalnog pitanja u KPJ dekontekstualizovana je i svedena na simplističko viđenje danas dominantno i u akademskim krugovima i u javnom diskursu.
Iako će se baviti i nacionalnim pitanjem, ovaj serijal će se prvenstveno fokusirati na druga pitanja komunističke teorije i prakse koja su danas zaboravljena, kao što su uloga političke partije u radničkom pokretu, diktatura proletarijata, sindikati i njihov odnos prema partiji, žensko pitanje, omladinsko pitanje, seljačko pitanje, političke taktike poput ujedinjenog fronta, odnos prema drugim balkanskim državama, i na kraju, i samo pitanje svetske revolucije. Sva ta pitanja bila su od ključnog značaja za komunistički pokret u međuratnom periodu, a kroz njihovo ponovno promišljanje možemo doći i do lekcija za radikalnu levicu danas. Tada možemo ponovo početi da pričamo o Komunizmu – ne kao pokretu i istorijskom fenomenu dvadesetog veka, nego kao ideji budućeg sveta sa kolektivnim vlasništvom sredstava za proizvodnju, bez klasnih razlika, ujedinjenog u svom internacionalizmu, ali bez postojanja države, i bilo kojeg vida represije i nasilja čoveka nad čovekom.
Svaki tekst u seriji biće predstavljen na isti način. Prvo će biti iznešena kratka biografska beleška o autorki ili autoru teksta. Potom će se, kroz nekoliko pasusa, čitalačka publika upoznati sa kontekstom u kom je tekst nastao, da bi njegovo čitanje bilo što razumljivije. Na kraju će slediti i sam teorijski tekst, po potrebi upotpunjen razjašnjenjima u fusnotama. Iako svesni da je politička i ekonomska situacija danas mnogo drugačija od one pre jednog veka, nadamo se da ovaj serijal neće služiti samo folklornom spašavanju naših krojača iz Ulma od zaborava, nego da će i sam biti putokaz za budućnost, u kojoj će njihov krajnji cilj – Komunizam – konačno postati stvarnost.
- Primera radi, u Beogradu, u Sremskoj ulici, sačuvan je grafit „Glasajte za Filipa Filipovića“ iz 1920. godine, kada je Filipović, na jednim od retkih slobodnih izbora u Kraljevini SHS, izabran za gradonačelnika Beograda. Vladimir Ćopić imao je bistu u rodnom Senju, a svi oni dobijali su i ulice i ponekad spomenike u gradovima bivše SFRJ. Pored toga, objavljeni su mnogi naučni radovi i monografije o njihovoj delatnosti, o kojima će biti više reči u tekstovima koji slede.
- Među mnoštvom knjiga koje se delom ili u celosti bave KPJ i nacionalnim pitanjem, vredi istaći sledeće: Janko Pleterski, Komunistička partija Jugoslavije i nacionalno pitanje, 1919-1941 (Beograd: Komunist, 1971); Dušan Lukač, Radnički pokret u Jugoslaviji i nacionalno pitanje, 1918-1941 (Beograd: Institut za savremenu istoriju, 1972); Gordana Vlajčić, KPJ i nacionalno pitanje u Jugoslaviji (Zagreb: August Cesarec, 1974); Gordana Vlajčić, Revolucija i nacije: Evolucija stavova vodstava KPJ i Kominterne 1919-1929. godine (Zagreb: Centar za kulturnu djelatnost Saveza socijalisticke omladine, 1978); Desanka Pešić, Jugoslovenski komunisti i nacionalno pitanje, 1919-1935 (Beograd: Izdavačka radna organizacija “Rad”, 1983); Gordana Vlajčić, Jugoslavenska revolucija i nacionalno pitanje, 1919-1927 (Zagreb: Globus, 1984); Latinka Perović, Od centralizma do federalizma: KPJ u nacionalnom pitanju (Zagreb: Globus, 1984); Walker Connor, The National Question in Marxist-Leninist Theory and Strategy (Princeton: Princeton University Press, 1984); Janko Pleterski, Nacije, Jugoslavija, revolucija (Beograd: Komunist, 1985); Aleksa Đilas, The Contested Country: Yugoslav Unity and Communist Revolution (Cambridge: Harvard University Press, 1991); Branislav Gligorijević, Kominterna, jugoslovensko i srpsko pitanje (Beograd: Institut za savremenu istoriju, 1992); Kosta Nikolić, Mit o partizanskom jugoslovenstvu (Beograd: Zavod za udžbenike, 2015); Hilde Katrine Haug, Creating a Socialist Yugoslavia: Tito, the Communist Leadership and the National Question (London: I.B. Tauris, 2016). Pored toga, objavljen je i zbornik teorijskih tekstova Razprava o nacionalnem vprašanju v KPJ leta 1923 (Ljubljana: Partizanska knjiga, 1990), a knjiga Gordane Vlajčić Jugoslavenska revolucija i nacionalno pitanje, 1919-1927 u svom reizdanju iz 1987. godine sadrži i dopunjen izbor tekstova o KPJ i nacionalnom pitanju.
- O tome videti naročito Ivo Banac, Sa Staljinom protiv Tita: informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu (Zagreb: Globus, 1990).
- Aleksandar Kostić (ur.), Sima Marković: Zbornik radova sa naučnog skupa “Društveno-politička i naučna misao i delatnost Sime Markovića” (Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 2013). Naročito treba istaći uvodni tekst urednika Kostića, u kojem se objašnjava pozadina odabira Sime Markovića kao teme i reprodukuje simplistička interpretacija istorije KPJ u međuratnom periodu.