U Hrvatskoj je završio spektakl predsjedničkih izbora, na koje se potrošilo čak 1,3 milijuna eura. Nakon što se izabralo dosadašnjeg predsjednika Zorana Milanovića, kojeg su čak neki proglasili „ljevičarom”, treba se vratiti u stvarnost koja za većinu – ne izgleda dobro.
Hrvatska realnost daleko je od blještavila kampanja i poruka nade sa izbornih plakata. Prosječna plaća u Hrvatskoj je duplo manja nego prosjek Evrope, većina penzionera živi na rubu gladi, preko 80% mladih živi s roditeljima do 35 godina jer ne mogu kupiti stan. Nije pretjerano reći da u Hrvatskoj vlada suvremeno robovlasništvo povezano s uvozom stranih radnika. Hrvatska je, uz to, i rekorder u EU po broju radnosposobnog iseljenog stanovništva.
Kako stoji ljevica na ovim izborima? Činjenica jest da je Zoran Milanović dobio u drugom krugu bezrezervnu podršku nominalne ljevice – SDP-a i Možemo, ali to puno govori o njihovim politikama i vrijednostima. Ne, Milanović nije lijevi predsjednik kao ni predstavnik ljevice! Kao premijer – Zoran Milanović je bio antiradnički nastrojen, zastupao je tajkune. U njegovom mandatu donesen je Zakon o radu zbog kojeg je Hrvatska došla na prvo mjesto u EU po nesigurnim radnim ugovorima, kao i Zakon o predstečajnoj nagodbi kojim su radnici završili na cesti, a tajkunima su oprošteni milijunski dugovi. To su samo dva od niza štetnih zakona koji su doneseni u njegovom mandatu.
S druge strane, na izborima nije bilo alternative među ponuđenim kandidatima. Kako su u kampanji dominirale „lake teme” Milanović je, kao izrazito eklektičan političar, na kraju ostavio dojam kočnice najgorim scenarijima u kojima se možemo naći zbog vazalske politike premijera Andreja Plenkovića i HDZ-a koji naredbe, u trenucima ratova i kriza, primaju izvana. Naime, Milanović se protivio uključivanju hrvatskih vojnika u NATO misije vezane uz Ukrajinu.
S druge strane, dosta je reći da je HDZ za predsjedničkog kandidata podržao Dragana Primorca kojeg su gurali opskurni izraelski lobiji koji gube podršku svugdje u svijetu. Poznata je fotografija Primorca i Netanyahuova ministra Itamar Ben-Gvira, brutalnog desničara osuđenog zbog rasizma. Nitko od kandidata nije zastupao ideje mirotvorstva, imperativa prestanka rata. Ukoliko želimo izbjeći daljnju militarizaciju društva treba biti kritičan prema uključivanju Hrvatske u rat u Ukrajini, iako treba osuditi imperijalističku politiku Putina. Parlamentarna nominalna ljevica (SDP i Možemo) brutalno je militarizirana – a razlika između njih i HDZ-a u tim pitanjima ne postoji.
Milanovićev pak kritički stav prema službenoj hrvatskoj politici oko rata u Ukrajini proizlazi iz računice – njemu ni iz džepa ni u džep, a veliki broj ljudi u Hrvatskoj smatra da se u taj rat ne bismo trebali uključivati. Da je na poziciji premijera slijedio bi stav svoje stranke – a taj je bitno drugačiji, militantan, pronatovski.
Možemo bez pretjerivanja reći da je ne samo Vlada već i čitav Hrvatski sabor bezrezervno uz politike NATO-a i američkog imperijalizma. A tu smo slugansku politiku slikovito vidjeli u predsjedničkoj kampanji u kojoj je Dragan Primorac dao živu ilustraciju karikaturalne politike „američke pudlice”. (Primorac je stenjao da je Donald Trump „čuo” što se o njemu u Hrvatskoj govori, pa šta će sada o nama Trump i Amerika „misliti”.)
No problema ima puno, a rat je samo jedan od njih. Od niskih plaća, besperspektivnosti mladih, do očaja starih koji su dovedeni do ruba. Tim više likovanje SDP-a nakon pobjede Zorana Milanovića djeluje neuvjerljivo. Naime, jasno je da je Milanović vodio politike s kojima se u središnjici SDP-a uopće ne slažu (pogotovu to vrijedi za njegov odnos prema ratu u Ukrajini), no te su mu politike donijele popularnost jer su shvaćene kao antiestablišmentske. Predsjednik SDP-a sada najavljuje njihovu pobjedu i traži ostavku premijera (!) zbog rezultata predsjedničkih izbora.
Situacija je u Hrvatskoj jednako loša kao i prije predsjedničkih izbora, no i dio srednje klase ima dojam da se nešto „odradilo”, da se većina suprotstavila vladajućem HDZ-u. Taj dojam ne dijele klasični radnici, a trenutna euforija brzo će biti zamijenjena apatijom.
AUTOR
