Od prošlog proljeća, dobrovoljci iz 280 indijanskih plemena i bezbroj drugih volontera nahrupili su u razne tabore Sioux Indijanaca u Standing Rock – u konačnici i do 25.000 ljudi, neki za kraći boravak,  a drugi “za stalno”. Njihova misija: pomoći plemenu Sioux da zaustavi pristup cjevovodu Dakota (DAPL) od bušenja ispod velike rijeke Missouri, čime bi se zagadila vodoopskrba za 17 milijuna ljudi, oskrnavilo sveta mjesta i pogazio dogovor o starosjedilačkim zemljištima i suverenitetu. Domorodački borci već su primijenili niz militantnih taktika da zaustave cjevovod, uključujući i vezivanje sebe na građevinsku opremu.

Zatim je 25. studenog, Armijski inženjerski korpus, uz podršku guvernera države, izdao ultimatum, naređujući da se svih 7.000 ljudi koji su tada živjeli u taboru Oceti Sakowin (Sedam vatrenih vijeća Velikog Sioux naroda) da se spakiraju i odu. U osnovi je rekao, “Svi van, ili ćemo sve buldožirati.” Zar možete vjerovati? Krajnji rok za evakuaciju bio je 5. prosinca, i  “svaka osoba koja se odluči ostati čini to na vlastitu odgovornost.” Plemenske vođe su to odbacile, zahtijevajući poštovanje prema njihovoj zajednici i ugovorenim teritorijalnim pravima.

Izvršenje naloga za evakuaciju, osim što je bio popraćen neprekidnom policijskom okrutnošću protiv zaštitara vode, potaknuo je urlik bijesa odasvud, pa su vojni veterani, omladina i stariji, pojedinačno i u grupama, bez obzira na osobne planove ako su ih možda imali,  sve prekinuli i krenuli u Standing Rock. Društveni mediji su ih definitovno u tome pomogli.

Oko 4.000 autohtonih stanovnika iz plemena odsvakuda — Arizone, Wisconsina, Perua, Meksika, Samoe, Havaja i Aljaske, da naznačimo tek nekoliko; studenti koji su unaprijed odložili svoje važne ispite; jedan veteran na oba koljena u bolovima od kirurške operacije; jedan drugi veteran u očekivanju novog bubrega, reče svom doktoru da to privremeno „stavi na led“ i morat će ga sačekati; astmatičari, kršeći liječničke naloge, ali sobom nose svu za to potrebnu opremu; umirovljenici koji su uzeli brze kredite da bi mogli doći. Neki su stizali biciklima, ili propješačili stotinama milja da dođu. Boravili su u (kolcima učvršćenim) šatorima, tipijima američkih Indijanaca, kamperima, nomadskim yurtima, starim školskim autobusima, winnebejgosima, ili na brzinu sklepanih drvenih struktura.

Izgleda da je Standing Rock pogodio snažan akord kod mnogih ljudi,  kod ljudi koji su bili voljni da se u istom trenutku žrtvuju na poziv Standing Rocka, jer su rezervatu bili potrebni i željeli su doći – da poduzmu bilo što da zaustave taj nesretni naftovod … bilo što da spriječe iseljavanje herojske Sioux čuvare vode sa njihovih vlastitih zemljišta. Neki su došli pripremljeni u tjelesnim oklopima, gas maskama i sprejevima sa razređenim Mylanta antacidom da umanje posljedice suzavca.

Vrijeme odluke

I tako je sve do dolaska 4. studenog, uoči prijeteće evakuacije, mnogo tisuća su stigli do brojnih tabora – odlučni da sebe stave na kocku da bi porazili “isključenje,” spriječili bušenje i zaustavili “Veliku crnu zmiju,” kako su plemenske vođe nazvale otrovni naftovod.

Kolona zaustavljenih automobila čekala je da uđe u tabor Oceti Sakowin koji se proteže u dužini od tri milja  uz Autocestu 1806. Ako vam je bio uključen auto-radio, mogli ste naći stanicu 89.5 i slušati najnovija ažurirana zbivanja o borbi, uz snimke snažnih, emocijama nabijenog pjevanja i bubnjanja izvornih umjetnika i country pjesama koje su pričale priču u interpretaciji Freddyja Fendera i Conwaya Twittyja.

A onda je preko radija objavljena iznenadna vijest. Vojni korpus je odbio “uslišati služnost” da dopusti DAPL-u bušenje ispod jezera Oahe na rijeci Missouri radi nastavka izgradnje njihovih cjevovodnih ambicija. Armijski korpus u izjavi spominje istraživanje određenih mogućih alternativnih ruta za naftovod i potrebu da se mora donijeti i Izjava o utjecaju na okoliš, i sve to obećava višemjesečna zakašnjavanja.

Vrijeme slavlja

Te nedjeljne noći svi su slavili ovu važnu privremenu pobjedu, okupljajući se oko Svete vatre u taboru Oceti Sakowin dok je vatromet osvjetljavao vedro nebo. U blizini više stotina zastava plemena vijorile su se na vjetru duž zemljane ceste.

Plemenske vođe zaželjele su dobrodošlicu svojim “rođacima” – saveznicima koji su došli, i predstavljeni su im mladi autohtoni trkači koji su pretrčali i po nekoliko država da skrenu pažnju na kobna zbivanja u Standing Rocku. Ovi mladi ratnici izrazili su svoj prkos prema povredama prava domorodaca na pripadajuću im rodnu zemlju i vodu, ali su također iskazali svoju žalost zbog nedavnog samoubojstva jednog od svojih mladih prijatelja i pripadnika plemenu.

Sljedećeg jutra, u ponedjeljak u šest ujutro, plemenske su se vođe na skupu oko Svete vatre sastali, uz pjevanje, bubnjanje i molitvu. Jedna autohtona žena iz države Washington reče da je došla sa dva dara. Prvi je bio jedan tradicionalni lijek koji koristi njeno pleme. Drugi dar je bio glazba, koju je izveo mladi pjevač i bubnjar iz njenog plemena. Rekla je da tamo kod kuće autohtoni ljudi vode sličnu borbu da se zaustavi jedan toksičan naftni terminal.

Jedan stariji čovjek koji se predstavio kao Tupi nož, imao je ovo reći o neočekivanoj odluci armijskog korpusa: “Naravno da pozdravljamo svako odugovlačenje sa ovim naftovodom. Ali mi znamo da oni lažu. Oni uvijek lažu, vlada i policija laže. Zato smo mi ovdje, stojimo stameno i čvrsto ovdje u Standing Rocku. Mi smo tu i tu ćemo i ostati sve dok ne zaustavimo Veliku crnu zmiju!”

Sukobi na mostu

To je bilo 5. prosinca – dan kad su vojska i država zaprijetili da će sve iseliti iz tabora Oceti Sakowin, a u kojem ste već sada mogli nabrojati više od 10.000 ljudi. Netko je primijetio, “Mislim da oni nemaju dovoljno zatvora u cijeloj Sjevernoj Dakoti da smjeste toliki broj.” Velika povorka prkosa, pod vodstvom vojnih veterana, krenula je iz tabora prema mostu u blizini gdje je DAPL planirao bušiti ispod rijeke Missouri River. Sada je već sniježilo, i uskoro će se pretvoriti u zasljepljujuću mećavu, šibajući vjetrom od 25 milja na sat po ljudima dok su se približavali mostu Backwater Bridge.

To je onaj isti most kojeg su okupirale militarizirana policija i privatni plaćenici kompanije — i gdje su zaštitari vode 20. studenoga 6 sati šmrkovima prskani i mokri do kože odolijevali vodenim topovima izbliza, u temperaturama ispod nule, tučeni, hapšeni, izloženi papar sprejevima, udarani buzdovanima, napadani suzavcem, izloženi striptiz pretraživanjima, gađani fleš granatama, gumenim mecima i vrećama napunjenim kuglicama olova.

Neki su na svojim tijelima bili označeni brojevima, druge su zatvarali u psetarnicama. Jedan stariji domorodac doživio je zatajenje srca. Jedna mlađa žena, ozbiljno ranjena granatom za izazivanje potresa, koja spada u ratno naoružanje, odvezena je zrakoplovom na liječenje u Minnesotu. Kao što je novinar Jeremiah Jones napisao iz Standing Rocka, službenici za provedbu zakona  koji su izvršili ova zvjerstva “nisu ništa drugo nego jedna militarizirana sigurnosna sila osnovana da štiti milijarderske energetske korporacije.”

Veterani koji su došli, i autohtoni narodi koji su došli iz drugih mjesta

Gotovo 4.000 autohtonog naroda pristiglo je iz plemena skoro svake države, od kojih su mnogi najavili produženo boravljenje u Standing Rocku. Skupa sa narodom Siouxa i obližnjih naroda oko rijeke Cheyenne River, ovo je bilo, kako opisuje jedan učesnik, najveće autohtono okupljanje u živom pamćenju. Izgrađeni su odnosi između različitih plemena, vezujući ih u njihovoj zajedničkoj borbi. Na njihovim jaknama bila je ispisana ušivena parola, “Dekolonizirajmo – Autohtonizirajmo”.

Izvanredan broj veterana koji su došli možda je odigrao odlučujuću ulogu. Najveći kontingent — Veteranski Stand sa Standing Rockom — organizirao je Wesley Clark, mlađi sin poznatog generala, zajedno sa Phyllis Young, iz savjetodavnog odbora Standing Rocka. Brenda White Bull, koja je 20-godišnji pomorski veteran i direktni potomak Chiefa Sitting Bulla također je odigrala sličnu ulogu. Clark mi je rekao da su očekivali dolazak 1.600 veterana, ali su se pojavili 4.000 u triju tabora.

Osim toga, osjećalo se jako prisustvo Veterana za mir, koji su organizirali i stavili u upotrebu veliku količinu donirane medicinske opreme. Drugi su došli iz organizacije Irački veterani protiv rata kao i Veterani stranih ratova. Neki su se identificirali kao Veterani američkih Židova, Veterani Afro-Amerikanaca,  Italo-američki veterani. Riječ o 60 do 40, muškaraca i žena. Plus je nekoliko stotina veterana došlo samoinicijativno, spremni raditi, spremni se “boriti za mir i pravdu,” kako reče jedan od veterana.

Jedan od veterana je rekao da je Standing Rock  bio i povijesno okupljanje veterana, na kojem je mnogo veći broj veterana došao u Sjevernu Dakotu negoli na glavnom sastanku veterana protiv Vijetnamskog rata u Washington DC-u 1971. godine. “U eri Trumpa,” rekao je, “ohrabruje da je 4.500 ili više veterana došlo u Sjevernu Dakotu u njene zimski surove Velike ravnice da budu solidarni sa našom braćom i sestrama ovdje u Standing Rocku.” Do sredine tjedna, prognoze su predviđale vjetrove jačine i do 39 milja na sat, te hladnoće ispod 40 stupnjeva po Fahrenheitu.

Mnogi među veteranima koji su se odazvali pozivu Autohtonih, među njima i veteran Ratne mornarice Remy, pripadnik Navajo Indijanaca iz Arizone  i Autohtonog savjeta veterana u Standing Rocku. Remy je rekao za sajt  Democracy Now (5/12/16): “Ovaj naftovod se mora prekinuti, i moramo se pokazati sposobnima da poštujemo autohtonu suverenost. Ovo je izvorno naša zemlja. Zemlja i voda su elementi koji pružaju život. Prema tome mi smo solidarni ne samo sa ljudima iz Standing Rocka, nego i sa samom Majkom Zemljom.”

Pleme je također bilo sretno da poželi dobrodošlicu zastupnicima Rada u Standing Rocku, Crni životi su važni, Copwatch aktivisti iz St. Louisa (koji su došli sa obavezom da borave mjesec dana), kao i posjetima solidarnosti od niza celebrityja, uključujući i Jesse Jackson, kongresnica i veteranka  Tulsi Gabbard iz Havaje , Jackson Browne, Naomi Klein i Jane Fonda. Joan Baez i Willie Nelson ponudili su se da im daju ključnu podršku.

Ovo svesrdno reagiranje oštro se razlikovalo od patetičnog pisma „podrške“ od senatorice Elizabeth Warren, objavljeno sa zakašnjenjem 4. prosinca, istog dana kad je Armijski korpus uskratio dozvolu — nakon mjesecima šutnje od strane senatorice. Senatoričin odgovor – i njeno licemjerno pismo — spretno su analizirani na YouTubeu.

Je li Dakota naftovod u financijskoj opasnosti? Hoće li DAPL postati “napuštena imovina”?

Zloslutno, suvlasnik projekta cjevovod, Energy Transfer Partners, objavio je priopćenje 4. prosinca u kojem kaže da će ignorirati odluku Armijskog korpusa i bez obzira nastavit će bušenja ispod rijeke Missouri. Oni bi mogli to odlučiti i jednostavno apsorbirati sve globe ili penale koje iz toga proiziđu. U tom slučaju slijedi pitanje: Je li Obamina vlada spremna uporabiti silu da zaustavi kompaniju od bušenja bez dozvole?

Svakako, još nema nikakvog znaka da se DAPL povlači. Glavna autocesta koja ide sjeverno od tabora (1806) još uvijek je blokirana , sa kontrolnim točkama vojnog tipa. Most još uvijek čuvaju i plaćenici DAPL-a, koji su nedavno uhitili tri zaštitara vode zbog “protuzakonitog ulaska.”

Međutim, postoje i određeni dokazi da DAPL možda vrši pritisak da se nastavi više iz desperatnosti negoli zbog bilo čega drugoga. ETP priznaje na sudu da imaju “ugovornu obavezu da dovrše projekt do 1. siječnja.” Ukoliko propuste taj rok – što bi se sada lako moglo dogoditi — kompanije sa dugoročnim obavezama za otpremu nafte ovim naftovodom mogu da ih otkažu, temeljem izvješća Sightline Institute-a od studenog, 2016.

Kao posljedica globalne naftne zasićenosti, cijene su naglo pale otkad je ETP započeo ovaj projekt u 2014. godini. “Proizvodnja na naftnom polju Bakken Shale je pala…stvarajući velike financijske teškoće minerima-bušilacima.” Osim toga, ako cijene nafte ostanu niske, “Bakkenova naftna proizvodnja će nastaviti sa padom, te će postojeći kapacitet cjevovoda i rafinerije u Bakkenu biti više nego dostatan da rukuje naftnom proizvodnjom u regiji [i] DAPL bi lako mogao postati napuštenom imovinom,” kako izvješćuje Sightline.

Borba u Standing Rocku je i na nacionalnoj razini, gdje je 300 gradova pokrenulo postupke protiv financijera ovog otrovnog naftovoda – odnosno protiv Citibank, Wells Fargo, TD Bank i 15 drugih – što je jasno imalo učinka. Najveća banka Norveške, DNB, je pod pritiskom Greenpeace Norway, prodala je svoj udio u projektu plinovoda i preispituje svoje nenaplaćene zajmove za taj projekt. Kompanija Wells Fargo je očito doživjela pad u depozitima, nakon kampanje prodaje dijela poslovanja.

Standing Rock je osvojio maštu cijelog svijeta – jedan buntovni autohtoni pokret, koji je već vodio mnoge bitke u Sjedinjenim Državama i Kanadi …. pa  jedan borbeni pokret Veterana, koji se javlja kao jaka snaga …. Zatim jedan veliki kontingent mladih iz svih krajeva, nesebično se posvećuje toj borbi …. A onda mreže koje su se aktivirale širom zemlje i svijeta — udružile su se u koaliciju koja, u kontekstu globalne ekonomije i financijske krize, ipak dokazuje da se može uhvatiti ukoštac sa jednom moćnom naftnom kompanijom koja prijeti otrovati vodu, i pobijediti.

PREVOD Slobodan Drenovac

Izvor COUNTERPUNCH

PODELITE