O nama

Novi Plamen, aluzija na časopis Plamen, što su ga 1919. pokrenuli i uređivali Miroslav Krleža i August Cesarec, prvi je levičarski jugoslavenski časopis nastao nakon razaranja Jugoslavije 1991. Od osnivanja 2007. godine predstavlja jedinstveno mjesto susreta aktivista, istraživača i umetnika, kao i članica i članova redakcije iz svih delova nekada jedinstvenog i zajedničkog kulturnog prostora. Dok su političke elite podizale nove granice, Novi Plamen insistirao je na zajedničkom jeziku, zajedničkim društvenim problemima i mogućnosti zajedničke budućnosti. Danas, gotovo četiri desetljeća nakon razaranja Jugoslavije i više od tri decenije nakon restauracije kapitalizma, postaje jasno da je razaranje zajedničke države radikalno produbilo temeljne društvene proturječnosti regiona. Mnoge od njih poprimile su nove oblike. Periferna integracija u globalni kapitalizam, deindustrijalizacija, demografsko pražnjenje, rast društvenih nejednakosti, depolitizacija javnog života i sve veća geopolitička zavisnost predstavljaju zajedničko iskustvo svih društava koja pripadaju jugoslovenskoj kulturnoj i civilizacijskoj skupnosti.

Novi Plamen nastavlja djelovati u novom formatu, s novim vizuelnim identitetom i restrukturiranim uredničkim kolektivom, polazeći od uverenja da razumevanje tih procesa zahteva obnovu sposobnosti mišljenja društvenog totaliteta i otvaranje prostora za promišljanje novih oblika političke budućnosti.

I. MISIJA

Novi Plamen postoji kako bi razvijao zajedničku razinu kritičke misli, teorijske proizvodnje i političke rasprave unutar jugoslavenske i balkanske političke i kulturne sfere. Njegova je svrha da doprinese razumevanju procesa dugog trajanja i specifičnih struktura koje ih proizvode, radi izgradnje teorijske i političke platforme za socijalističko društveno uređenje usmereno ka opštem ljudskom i društvenom razvoju.

Polazimo od uvjerenja da su društva nastala razaranjem Jugoslavije suočena sa zajedničkim historijskim specifičnostima:

• perifernim položajem u svetskom sistemu;
• deindustrijalizacijom i zavisnim razvojem;
• društvenim raslojavanjem;
• slabim političkim i ekonomskim organizacijama radničke klase;
• rascjepkanošću zajedničkog javnog prostora;
• povijesnim revizionizmom;
• klimatskom krizom;
• krizom političkog predstavništva;
• traumatičnim nasljeđem ekonomskih i oružanih ratova i ratnih zločina, koje održava i osnažuje mehanizme političke manipulacije i konfrontacije;
• emancipatorskim i antiemancipatorskim iskustvima jugoslovenskih naroda i narodnosti tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, razvoja socijalizma i politike nesvrstavanja.

Novi Plamen želi biti prostor u kojem se ta iskustva sagledavaju kao međusobno povezani izrazi savremenog imperijalizma, za koje rešenje unutar kapitalističkog poretka po svemu sudeći nije moguće, pa ni zamislivo.

II. VIZIJA

Želimo da Novi Plamen postane:

• platforma za teorijsko-politički doprinos socijalističkom organiziranju i djelovanju u svim pomenutim društvima;
• mjesto plodotvorne interakcije teorije, politike i društvenih pokreta;
• potpora intelektualnom, političkom i aktivističkom razvoju i delovanju novih generacija levice;
• platforma povijesne i savremene kritičke misli na južnoslovenskim jezicima;
• referentni prostor za promišljanje novih oblika nacionalnog, internacionalnog, regionalnog i nadregionalnog socijalističkog povezivanja u XXI veku.

Naša ambicija nije čuvanje ni naruženog ni ulepšanog sećanja na socijalističku Jugoslaviju. Ipak, kritička podrška tom projektu, jedinom koji je u našoj historijskoj vertikali uspeo da izvuče ova društva iz perifernog položaja u svetskom sistemu, ostaće važna sastavnica našeg delovanja.

Naša prevashodna namera jeste promišljanje alternativne, socijalističke i razvojno usmerene političke budućnosti regiona.

III. NAŠA POLAZIŠTA

Misliti društveni totalitet

Društvo nije zbir izolovanih problema. Klasni odnosi, nacionalni konflikti, rodne hijerarhije, migracije, klimatska kriza i geopolitički sukobi predstavljaju različite pojavnosti istog historijskog procesa.

Ljevica ne postoji da bi administrirala posledice kapitalističkog poretka ili vršila pritisak odozdo samo da bi se taj poredak poboljšao.

Njena istorijska uloga jeste razumevanje uslova njegove reprodukcije i osmišljavanje pravaca njegove kvalitativne preobrazbe.

Demokracija kao društvena moć

Demokratija se ne može svesti na izbor vlasti. Ona podrazumeva efektivnu sposobnost društvene većine da odlučuje o uslovima vlastitog života.

Pitanje demokratije zato je neodvojivo od uspostavljanja demokratskih mehanizama u području rada, vlasništva, proizvodnje i raspodele društvenog bogatstva.

Internacionalizam kao nužnost

Kapitalizam je globalni sistem. Odgovor na njega ne može ostati zatvoren unutar nacionalnih okvira.

Novi Plamen odbacuje i liberalni kozmopolitizam i nacionalističku zatvorenost.

Za društva nastala razaranjem socijalističkog projekta na evropskom tlu ideološko i političko povezivanje i suradnja nisu izraz nostalgije. Oni su suštinsko pitanje njihove političke i ekonomske prihodnosti, kao i mogućnosti stvaranja nove skupnosti.

IV. SOCIJALISTIČKA JUGOSLAVIJA KAO OBZOR POLITIČKE IMAGINACIJE

Novi Plamen ne zagovara obnovu prošlosti.

Jugoslavija za nas nije predmet nostalgije.

Nema povratka u XX vek.

Nema ni povratka u političke, ekonomske i međunarodne okolnosti koje su omogućile nastanak socijalističke Jugoslavije.

Drugim rečima, Novi Plamen polazi od jednostavne pretpostavke:

Jugoslavija nije ime za prošlost.

Jugoslavija je ime za problem koji još nije rešen.

Problemi zbog kojih je nastala zajednička država južnoslovenskih naroda nisu nestali.

Promenili su oblik.

Nijedna država regiona danas nema kapacitet da samostalno prevaziđe svoj periferni položaj u svetskom sistemu.

Zbog toga mi, članice i članovi uredništva Novog Plamena, smatramo da potraga za novim oblicima regionalnog političkog, gospodarskog i kulturnog povezivanja predstavlja jedno od ključnih političkih pitanja XXI veka. Takvo se povezivanje mora razvijati izvan infrastrukture i aparata imperijalne dominacije i ekstrakcije, bez opterećujuće usredsređenosti na nekadašnje i sadašnje državne granice.

Oblici tog povezivanja ostaju otvoreni.

Oni mogu biti kulturni, ekonomski ili politički, a konceptualno mogu biti veoma različiti; unutar uredništva o tome nema konsenzusa.

Konsenzus, međutim, postoji o tome da zajednička budućnost ostaje jedina ozbiljna alternativa zajedničkoj periferizaciji. Riječ je o našoj zajedničkoj sjutrašnjici.

Na putu takvoj budućnosti pre svega stoji imperijalističko ustrojstvo svijeta. Njegove proturječnosti dobijaju nove oblike i izraze u interferenciji i interakciji s lokalnim, nacionalnim i regionalnim kompradorskim elitama. Uočavanje tipova, konkretnih oblika i hijerarhija tih proturječnosti prevashodna je zadaća svake teorije i svake platforme političke i kulturne emancipacije.

V. STRATEŠKI CILJEVI

• obnova teorijske kulture;
• originalna analiza nove faze kapitalizma centra i kapitalizma periferije, utemeljena na iskustvima periferije;
• razvoj političke strategije radničke ljevice, kao i praćenje i utemeljena kritika strategija radničke desnice te buržoaske desnice i levice;
• izgradnja i održanje dovoljno stabilne i složene prakse komunikacije i sodelovanja unutar zajedničkog jugoslavenskog javnog prostora;
• borba protiv povijesnog revizionizma;
• kritika imperijalizma;
• promišljanje subjekta preobrazbe unutar suvremenog kapitalizma;
• razumevanje svakidašnjeg života i društvene reprodukcije;
• kritička raščlamba starih i promišljanje novih vidova jugoslovenske i balkanske integracije.

VI. KOME SE OBRAĆAMO?

Novi Plamen obraća se pre svega onima koji sudjeluju u proizvodnji ideja, organizacija i kolektivnih identiteta bez kojih nije moguća ni reprodukcija postojećeg poretka ni njegova promena.

Polazimo od uvjerenja da se politički sukobi ne odvijaju samo u državnim institucijama, na radnim mestima ili u ekonomiji. Oni se odvijaju i u školama, sveučilištima, medijima, ustanovama kulture, umetnosti, javnom jeziku i svakidašnjim predodžbama o tome što je moguće, poželjno i normalno. Upravo se na tom terenu oblikuju i učvršćuju hegemonijski obrasci značenja i oblici društvene svijesti koji usmeravaju, omogućuju ili ograničavaju političko delovanje. Zato se upravo tu moramo suprotstaviti idejama, značenjima i narativima kroz koje se reprodukuje dominantni poredak.

Novi Plamen vidi svoj zadatak u razvijanju teorijskih, historijskih i političkih oruđa koja mogu doprineti savremenim borbama za socijalističku hegemoniju u društvu, kao preduslovu općeljudskog razvoja pojedinaca i kolektiva. Naš cilj je jačanje intelektualnih kapaciteta i političke kulture svih koji učestvuju u oblikovanju progresivnih političkih projekata prevladavanja kapitalizma i izgradnje socijalizma.

Posebnu pozornost posvećujemo odnosu ideološke borbe i materijalnih društvenih odnosa. Emancipatorska politika ne može se razvijati isključivo na području kulture, jednako kao što se klasni odnosi ne mogu razumeti samo kroz ekonomiju. Borbe u obrazovanju, medijima, kulturi i javnom diskursu neraskidivo su povezane s borbama oko rada, proizvodnje, društvene reprodukcije i raspodele društvenog bogatstva.

Novi Plamen želi biti prostor u kojem se te dimenzije ponovo povezuju: prostor u kojem teorija postaje sredstvo političke orijentacije, a politička praksa predmet kritičke refleksije.

VII. ORGANIZACIJSKA FILOZOFIJA

Iako Novi Plamen nije glasilo nijedne konkretne političke organizacije ili pokreta, niti se vezuje za jednu specifičnu teorijsko-političku tradiciju unutar marksizma ili socijalizma u širem značenju te riječi, simbolički se oslanja na sva progresivna historijska iskustva koja su širila obzore emancipacije. Časopis će se povezivati sa savremenim teorijskim i političkim antiimperijalističkim i antikapitalističkim, socijalističkim i komunističkim borbama te služiti kao platforma za njihov razvoj i suradnju.

Naše uređivačko usmjerenje polazi od uvjerenja da kapitalistički način proizvodnje predstavlja temeljni okvir suvremenih društvenih odnosa i da se ključne političke, ekonomske i kulturne proturječnosti našeg vremena mogu razumeti samo unutar tog okvira. Pitanja rada, vlasništva, države, demokratije, ekologije, roda, nacije i međunarodnih odnosa za nas predstavljaju različite dimenzije jedne šire društvene cjeline.

Upravo zato Novi Plamen okuplja autore različitih teorijskih i političkih usmerenja unutar zajedničkog antikapitalističkog obzora. Među njima su marksisti, socijalisti, komunisti, hrišćanski i islamski socijalisti, socijaldemokrate, feministkinje, ekosocijalisti i sindikalisti različitih senzibiliteta, kao i predstavnici drugih kritičkih tradicija koji se prepoznaju u antikapitalističkom, lijevom taboru. Svako od nas ima osoben, a katkad i suprotstavljen politički svjetonazor. Ipak, zajednički polazimo od pretpostavke da nijedna od tih struja nema apsolutni monopol na razumevanje savremenog društva niti unapred privilegovan položaj u raspravi o putevima društvene transformacije.

Jedna od osnovnih zadaća Novog Plamena jeste stvaranje mjesta na kojem različite tradicije ljevice mogu konstruktivno razvijati dijalog, razmenjivati argumente i polemisati o strateškim, teorijskim i političkim pitanjima našeg vremena. Smatramo da političko jedinstvo ljevice ne proizlazi iz teorijske homogenosti; ono se gradi kroz uzajamnu kritiku i sposobnost zajedničkog promišljanja problema koji nadilaze pojedinačne organizacije, škole mišljenja i ideološke identitete.

Istodobno, Novi Plamen smatra da ozbiljna intelektualna kultura podrazumeva otvorenost prema argumentiranoj kritici. Zato će časopis povremeno objavljivati i priloge autora iz drugih političkih i teorijskih tradicija kada oni stupaju u polemiku s tekstovima objavljenim u časopisu ili doprinose rasvjetljavanju važnih društvenih pitanja. Takvi su tekstovi dio javne rasprave koju želimo podstaknuti, premda neće predstavljati uredničko stajalište časopisa.

Granice našeg pluralizma određene su emancipatorskim karakterom projekta koji razvijamo. Novi Plamen neće objavljivati tekstove koji afirmišu kapitalizam, rasizam, ksenofobiju, fašizam, historijski revizionizam, nacionalizam, kultove ličnosti, autokratske političke projekte, patrijarhalnu dominaciju ili druge oblike društvene hijerarhije utemeljene na naturalizaciji bilo kojeg oblika nejednakosti i dominacije koja iz nje proizlazi.

Vjerujemo da se demokratska i emancipatorska politika razvija kroz sučeljavanje argumenata, teorijsku radoznalost i političku imaginaciju. Zato pluralizam za Novi Plamen predstavlja uvjet intelektualne vitalnosti, dok antikapitalističko usmjerenje čini zajednički horizont unutar kojeg se ta rasprava odvija.

VIII. NAŠ MOTO

Razumeti svet.

Mijenjati društvo.

Socializem ni ime za preteklost, туку за она што доаѓа!