Udružena levica, savez tri stranke sa šest poslanika u Narodnoj skupštini Slovenije i manjim brojem opštinskih odbornika, počinje svoju tranformaciju u istinski političku partiju. Najjača stranka koalicije, Inicijativa za demokratski socijalizam (IDS) biće poslednja od tri stranke koja će doneti odluku o tome da li će da uđe u pregovore sa ostalim članicama koalicije, TRS – Stranka za održivi razvoj Slovenije i DSD- Demokratska partija rada, o preoblikovanju u jednu partiju. Ali čak i ako IDS ne donese takvu odluku, a možda se čak i podeli po ovom pitanju, jasno je da će Udružena levica ove godine verovatno izvršiti transformaciju u jednu partiju. Mogući rascep IDS bi samo ubrzao stvaranje partije Udružena levica, ali će to biti mnogo burnije – što je u našem slučaju normalno. Valja se prisetiti ujedinjenog kongresa LDS godine 1994. kada su neki otišli i osnovali svoje stranke, a na dan ujedinjavaćujeg kongresa na Bledu je bila interesantna priča, koju je izneo Janez Dernovšek sa novim rukovodstvom stranke. Drugi su ubrzo završili na smetlištu političke istorije.

Već u ovom trenutku je jasno da ključni i prepoznatljivi ljudi Udružene levice, zajedno sa poslanicima, već stoje iza projekta udruživanja, kao i trenutnog lidera parlamentarne grupe Udružene levice i koordinatora IDS Luke Meseca, koji je uspeo da stvori jak i kredibilan imidž u javnosti i to je bez sumnje centralna ličnost nove levice. I on je nedvojbeno rekao da je stvaranje partije Udružene levice ključni cilj. Takođe, Luka Mesec ima veći lični kredibilitet kao vođa, nego IDS koji vodi. I mada ćemo u narednih mesec dana sigurno slušati o unutrašnjim sukobima u IDS koji postaju vidljivi, nastanak jedinstvene partije je gotovo već činjeničan. Ako ništa drugo, u očima birača to je oduvek bila jedna partija.

Međutim, glavni problem je na drugom mestu – da li Udružena levica ima snage da između većih partija zauzme veću inicijativu u slovenačkom političkom prostoru? Zvezde su joj relativno naklonjene. Uspon ekstremne desnice širom Evrope i njene sve kruće pozicije, izoštriće razlike između političkih stranaka, jer se partije i levog i desnog centra pomeraju protiv desnih partija, koje pokušavaju da privuku birače kojima desnica puni glavu strahom i nacionalizmom. Pogledajmo samo odnos prema izbeglicama – nema razlike između Cerarove SMC i Židanove Socijaldemokratske partije. Osim toga, za vreme Boruta Pahora (kao premijera) koga danas svi vide kao političkog preračunljivca, slovenački socijaldemokrati su bili mnogo posvećeniji pitanju globalnih ljudskih prava, nego što su danas. Ili grubo rečeno: Pahor je vodio takvu politiku, po tom pitanju da mu niko ne bi dozvolio da bude na čelu stranke. Jednostavno, ovo je jedna od osnovnih demokratskih obaveza. SD pod Židanom obično vide kao neku drugu vrstu SMC – i SMC je po tim pitanjima prilično konzervativna i bliska desnici, i zato u današnjem SD – u ništa ne izgleda dobro. Da li će SD odoleti postavljanju žice na granici? Ne, jer bi to bilo najprirodnije.

Taj stav socijaldemokrata, ta njihova nesocijaldemokratičnost je zapravo srećna okolnost za Udruženu levicu. I nema sumnje da među socijademokratima ima ljudi, poslanika koji bi prišli Udruženoj levici ako bi to budući vrh ove partije dozvolio. A izgleda da je Udružena levica uspešno prerasla adolescentski otpor (i danas možemo videti neka stara lica) i zapravo može da počne da preuzima prostor SD. Uprkos svemu, baza SD glasača nije ozbiljno narušena. Židan im je ostavio dosta prostora.

Osnovni problem koji ima nova levica, kako u Evropi, tako i u Sloveniji je osećaj birača da su ti novi levičari, iako nerazdvojivi, uvek raspoloženi da budu protiv – ali nisu u stanju da obezbede stabilnost. Poslednji primer toga je Podemos. Zahtevi i očekivanja birača od nastanka nove levice u Evropi ali i Sloveniji, značajno su promenjeni. U prvim kriznim godinama činilo se da ljudi očekuju veliki obrt i glasali su za ono što se nudi, danas zahtevaju neku normalnost bez povratka na nešto staro, na društvo normalnog zivota i stabilnosti. Ne žele prevrat, već uslugu na neodređeno vreme i niske zakupnine za stanovanje, nisu za sečenje glava tajkunima, ali jesu za postepeno uvođenje prava na učešće zaposlenih u raspodeli dobiti i za besplatno školstvo.

Da bi se razumelo šta je nova levica, zaista bi trebalo da bace pogled ka Grčkoj. Cipras, koji je sa strankama nove levice (uključujući UL), je to prvi razumeo. Ljudi imaju dovoljno revolucija, a ne žele da žive u doba neoliberalizma – čiji je kamen temeljac takođe kriza. I revolucije i krize ljudima onemogućavaju normalan život i donose mnogo razočaranja. Paradigme budućnosti nove levice kriju se u stabilnosti i ponudi mogućeg, a ne grandioznog.

PREVOD Nemanja Drobnjak.

Izvor MLADINA