U SAD-u Donald Trump je osvojio predsjedničku nominaciju Republikanske stranke, međutim delegati konvencije te iste stranke sada kuju zavjeru da Trumpu uskrate nominaciju koju je narod izglasao. Republikanski politički establišment pokazuje nevoljkost da prihvati demokratske ishode.
Ljudi su izabrali, ali za establišment taj izbor nije prihvatljiv jer vladajući sloj želi zamijeniti volju glasačkog tijela svojom voljom.
Sjećate li se Dominica Straussa-Kahna? To je onaj Francuz koji je stajao na čelu MMF-a pa je prema anketama bio najvjerojatniji kandidat za sljedećeg predsjednika Francuske. Nešto je tada rekao što je zazvonilo dosta povoljno za grčki narod. Bilo je vezano za moćne bankovne interese i prijetila je opasnost da bi to moglo omesti te interese u njihovoj pljački Grčke, Portugala, Španjolske i Italije. A onda se pojavila neka hotelska sobarica koja je Kahna optužila za silovanje. On je uhićen i zatvoren bez jamčevine. Nakon što su policija i tužitelji napravili od sebe budale, osumnjičenik je pušten i sve optužbe su odbačene. Ali dobilo se ono za čim se težilo. Strauss-Kahn je kao direktor MMF-a postao obavezan da podnese ostavku i morao se pozdraviti sa svojom šansom da postane predsjednik Francuske.
Čudno, zar ne, sada se javlja jedna žena koja tvrdi da ju je Trump silovao kada joj je bilo 13 godina?
Osvrnimo se sada na reagiranje političkog establišmenta na rezultate referenduma za Brexit. Članovi parlamenta sada govore da je rezultat referenduma neprihvatljiv i da parlament ima pravo i dužnost da ignorira većinsku volju naroda.
Stajalište koje se „na zapadu“sada uspostavlja je tvrdnja da narod nije kvalificiran donositi političke odluke. Stav protivnika Brexita je jasan: doslovno rečeno, nije stvar Britanaca da li će njihov suverenitet biti predat u ruke jednoj neuračunljivoj komisiji u Brusselu.
Martin Schultz, predsjednik EU parlamenta, to jasno i kaže: “Ne stoji u filozofiji EU-a da rulja ima pravo odlučivati o sudbini Unije”.
Zapadni mediji jasno daju na znanje da ne prihvaćaju odluku naroda. Kažu da su rezultati glasanja „rasistički“ pa se shodno tome izbori mogu zanemariti kao nelegitimni.
Washington nema namjeru dozvoliti Britaniji da izađe iz Europske unije. Nije se Washington 60 godina trudio da smjesti cijelu Europu u vreću s kojom Washington može upravljati, a da bi dozvolio demokraciji da poništi to postignuće.
Sustav federalnih rezervi, njeni Wall Street saveznici, i njihovi vazali, Banka Japana i Europska središnja banka, će skratiti vrijeme povratka UK funte i redovitih dionica, dok će medijski pritisak spinovima tumačiti pad vrijednosti kao zaključak „tržišta“ da je britanski referendum bila pogreška. Ako Britaniji stvarno bude dozvoljeno otići, onda će se dugi dvogodišnji pregovori iskoristiti da Britaniju vežu za EU tako čvrsto da će njen odlazak biti samo na papiru.
Nitko sa mozgom ne vjeruje da su Europljani sretni što ih Washington i NATO tjeraju u sukobljavanja sa Rusijom. Ali ipak svi njihovi protesti ostaju bez efekta na njihove vlade.
Pogledajte samo francuske prosvjede što ih neoliberalna francuska vlada, zamaskirana kao socijalistička, naziva „reformama radničkog prava“. Ono što ova „reforma“ činije da francuskom narodu oduzima reforme koje je francuski narod ostvario desetljećima borbe. Francuzi su učinili zapošljavanje stabilnijim i manje nesigurnim, i na taj način umanjili stres i doprinijeli sretnijem življenju. Ali korporacije traže još veći profit i smatraju propise i zakone koji idu u korist ljudi, preprekama većoj profitabilnosti. Neoliberalni ekonomisti podržali su nazadak francuskih radničkih prava koristeći lažni argument da humano društvo uzrokuje nezaposlenost. Neoliberalni ekonomisti to zovu “oslobođenjem tržišta zapošljavanja” od reformi koje je francuski narod ostvario.
Francusku vladu, naravno, predstavljaju korporacije, a ne francuski narod.
Neoliberalni ekonomisti i političari nemaju ništa protiv što žrtvuju kvalitetu francuskog života da bi raskrčili put globalnim korporacijama da ostvaruju veće profite. Kakva je onda vrijednost “globalnog tržišta” kada je rezultat pogoršavanje sudbine narodima?
Uzmimo Nijemce. Njih preplavljuju izbjeglice iz Washingtonovih ratova, ratova koje je stupidna njemačka vlada omogućavala. Njemački narod doživljava poraste kriminala i seksualnih zlostavljanja. Oni prosvjeduju, ali njihova vlada ih ne čuje. Njemačka vlada je više uznemirena izbjeglicama nego stanjem u njemačkom narodu.
Uzmimo Grke i Portugalce što su ih njihove vlade prisilile prihvatiti osobnu financijsku propast da bi potakle profite stranih banaka. Predstavnici tih vlada su strani bankari, a ne grčki i portugalski narod.
Čovjek se pita koliko dugo će još vremena proći dok svi narodi Zapada ne zaključe da ih jedino može osloboditi jedna francuska revolucija, kompletna sa giljotinom.
PREVOD Slobodan Drenovac
Izvor INFORMATION CLEARING HOUSE