Danas (8. jula/srpnja, 2016.) započinje samit NATO saveza u Varšavi. S tim u vezi, na iznenađujući način jučer se javila organizacija Veteran Intelligence Professionals for Sanity (VIPS) na Internetskom portalu OpsEdNews (reprintom iz NewsConsortium.com) sa objavom cijelog Memoranduma, adresiran na Njemačku kancelarku Merkel. Takav su sličan memorandum uputili i u vrijeme prošlog samita NATO-a održanog u Velsu (30. kolovoza, 2014.)
-
jula/srpnja, 2016.
MEMORANDUM ZA: Angelu Merkel, Kancelar Njemačke
OD: Obavještajni veterani-profesionalci za trezvenost (VIPS)
PREDMET: NATO samit u Varšavi
POZIVAJUĆI SE NA: Naš Memorandum vama od 30. kolovoza,2014.
Mi, dugogodišnji američki obavještajni dužnosnici opet želimo da vam direktno prenesemonašu zabrinutost i upozorenje prije početka jednog kritično važnog samita NATO-a – sastanka koji počinje 8. srpnja u Varšavi. Bili smo zahvalni saznanjem da je memorandum na koji se pozivamo stigao do vas i vašim savjetnicima prije tog početka u Velsu, kao i da su drugi također bili upoznati sa našom inicijativom putem tiska Sueddeutsche Zeitung, koji je objavio cjelovit izvještaj o našem memorandumu 4. rujna, dan kada je taj samit počeo.
Od Velsa do Varšave
Varšavski samit je vjerojatno u najmanju ruku važan koliko je bio onaj u Velsu i izgledno je da bi mogao imati dalekosežnije posljedice. Nalazimo da je uznemirujuće – ako ne i iznenađujuće–da generalni sekretar NATO-a, general Jens Stoltenberg u svojoj izjavi na pred-samitskoj pres konferenciji4. srpnja kaže da će NATO “nadalje povećati svoje vojno prisustvo na istočnom dijelu saveza”, dodajući da će to biti njegovo “najveće povećanja od vremena Hladnograta”.
Vjerojatnost vojnog sukoba u zraku ili na moru – slučajnog ili namjernog – naglo je narasla, utoliko više, kako ćemo u nastavku izvještaja objasniti, kako je kontrolapredsjednika Obamenad generalima vrha Američko/NATO saveza tanka,od kojih se neki vole igrati kauboja. Shodno tome mi vas potičemo kao što smo činili uoči ranijeg samita da urgirate na vaše kolege u NATO-u da unesu „određeni stupanj pametnog skepticizma“ za stolom u Varšavi – naročito u odnosu na percipiranu prijetnju iz Rusije.
Mnogi od nas je proveo desetljeća izučavajući vanjsku politiku Moskve. S nevjericom vrtimo glavom kad vidimo da lideri Zapada naizgledzaboravljaju što za Rusiju znači da budu svjedoci vježbama na razini neviđenoj otkako je Hitlerova vojska lansirala njegov “Unternehmen Barbarossa” prije 75 godina, usmrtivši 25 milijuna sovjetskih građana . Po našem mišljenju, neodgovorno je i glupo vjerovati da ruski predsjednik Vladimir Putin neće poduzeti kontra-mjere – u momentu i mjestu koje će on sam odabrati.
Putin nema pred sobom opciju pokušaja smirivanja svojih generala tako da čuju i vide u retorici NATO-a puku retoriku i pozicioniranje. On je već sada suočen sa povećanim pritiskom a da ne bi reagirao na nepogrešivo snažan način. Sve u svemu, Rusija je dužna da jako reagira na ono što ona smatra neopravdanom provokacijom jedne krupne vojne vježbe duž njenih zapadnih granica, uključujući i Ukrajinu.
Prije nego što se stvari još višepogoršaju, iskusne vojne vođe NATO-a treba da demonstriraju jasnu preferenciju za državništvo i diplomaciju pregovaranja umjesto zveketanja oružjem. Inače, neka vrsta vojnog sukoba sa Rusijom je vjerojatna, uz uvijek-prisutne opasnosti da može eskalirati u nuklearni sukob.
Krajnje zabrinjava što mnogi vođe druge generacije NATO-a izgledaju bezbrižno nesvjesni – pa čak odbacuju – takvu naslućenu mogućnost. Ovakva demagogija od strane bivšeg poljskog predsjednika Leha Valese, koji se hvališe da bi on „pucao“ na ruske mlaznjake koji zuje nad američkim razaračima svakako nam nimalo ne pomaže. Valesin ton, međutim, odraz je onog macho stava koji danas prevladava u Poljskoj i kod nekih drugih pridošlica u NATO.
Vjerujemo da je ministar vanjskih poslova, Frank-Valter Stajnmejer bio u pravu kad je istakao da će vojno pozicioniranje na ruskim granicama donijeti manje regionalne sigurnosti. Mi pozdravljamo njegovu primjedbu„da nam savjetuje da ne stvaramo izgovore radi obnavljanja starih konfrontacija“. …
Potreba za iskrenošću
Govoreći o “izgovorima radi obnavljanja starih konfrontacija” , vjerujemo da je došlo vrijeme da priznamo postojanje izrazitog povećanja tenzija u odnosima Istok-Zapad u zadnje dvije godine koje su izvorno nastale uslijed i od Zapada sponzoriranog coup d’état u Kijevu 22. veljače, 2014., i reakcijom Rusije aneksijom Krima.
Premda imamo kumulativnu ukupnost od stotinama godina iskustva u obavještajnoj službi, nikada ranije se nije dogodiloda je planiranje nekog coup d’état otkriveno tjednima unaprijed – a potom svejedno izvedeno. Malo se tko sjeća da je početkom veljače 2014., YouTube objavio snimak prisluškivanog razgovora između Američkog pomoćnika državne tajnice, Viktorije Nuland i Američkog ambasadora u Kijevu, u kojem je “Yats” (Arsenije Jatsenjuk) identificiran kao izbor Washingtona da se postavi za novog premijera nakon puča u Kijevu.
Ovaj jedinstveni sklop okolnosti potakao je uglednog analitičara Georgea Friedmana, predsjednika think tank-a STRATFOR, da etiketira puč u Kijevu od 22. veljače, 2014., “zbilja najeklatantnijem pučom u povijesti ”.
Međutim ako se isključivo slušaju zapadni političarii korporativni mediji, njihova verzija nedavne povijesti u Istočnoj Europi počinje 23. veljače, 2014. Naročito eklatantan primjer toga se dogodio 30. lipnja, kada je američki ambasador NATO-a, Douglas Lute, govorio na pred-samitskom brifingu za tisak: “počev u 2014. i do dana današnjega, krećemo se ka jednom novom razdoblju u dugoj povijesti NATO-a. Zašto ja to kažem? Evo dokaza kojeg ću navesti. Ono prvo što se dogodilo u 2014., što obilježava ovu promjenu je nova agresivnost, nova agresivna samouvjerenost Rusije pod Vladimirom Putinom. Tako je koncem veljače i početkom ožujka 2014., ubrzo nakon napada i okupacije Krima uslijedila brzo nezakonito političko pripajanje Krima. … Prema tome, došlo je do naglog prekida svake pomisli o strateškom partnerstvu u prvim mjesecima 2014. godine”. (Masna slova su dodana)
U pogledu državnog udara i nestabilnosti u Ukrajini nakon puča, tvrdnja ambasadora Lutea o navodnoj želji NATO-a za uspostavom stabilnosti u Ukrajini doima se kao neiskrena. Još mnogo važnije, time se Rusija upozorava – barem po mišljenju SAD-a, da prestane da se miješa na “periferiji” jer će se tako miješanje NATO-a i Rusije nastavljati.
Prema Luteu, jedna od „ključnih tema“ u Varšavi bit će: “Što da učinimo sa periferijom“. Lute objašnjava: “Ovdje je riječ o projektiranju stabilnosti. Stoga mi nemamo obavezu da štitimo države koje nisu u NATO-u, ali uviđamo da je u našem interesu da ih učinimo da budu što je moguće stabilnije”.
Mi predlažemo da je krajnje vrijeme da lideri Zapada priznaju da nije bilo ni trunke od dokaza o bilo kakvom planu Rusije da pripoji Krim prije puča u Kijevu kad su vođe puča počeli govoriti o pripojenju Ukrajine NATO-u. Ako viša rukovodstva NATO-a i dalje nastave biti nesposobni ili nevoljni razlikovati između uzroka i posljedica, porast tenzija je neminovan i potencijalno nosi sobom katastrofalne rezultate – od kojih su svi nepotrebni i, po našem mišljenju, mogu da se izbjegnu.
Ukrajina: Još uvijek gnojište
U našem memorandumu iz kolovoza 2014., mi smo vam sugerirali da budete “na odgovarajući način sumnjičavi prema optuživanjima američkog State Department-a i dužnosnicima NATO-a o navodnoj ruskoj invaziji u Ukrajini”. Zapravo, ozbiljnost situacije bila je znatno gora nego što smo u ono vrijeme uviđali.
Danas mi znamo da je američki general ratnog zrakoplovstva, Philip Breedlove, koji je bio vrhovni zapovjednik NATO-a sve do prije dva mjeseca, bio žestoko za konfrontaciju sa Rusijom i anti-pučist separatistima u istočnoj Ukrajini. To postaje sasvim jasno iz Breedlove-ove nedavno objavljene e-pošte koja potvrđuje ono što smo vjerovali 2014., naime, da je svima bilo potrebno pomno razmotriti Breedlove-ove pretjerane tvrdnje, mnoge od kojih su bile utemeljene na nejasnim fotografijama i veoma dubioznim „obavještajnim“ informacijama.
Lobirajućiza odobrenje da se u Ukrajini pokrene proxy rat sa Rusijom, Breedlove je bio vrlo kritičan prema politici predsjednika Obame, koju je Breedlove obezvrijedio jednostavnom predsjednikovim: “Nemoj me uvući u neki rat“. (Kao da je tu riječ o nekom kukavičkom naređenju!)
E-pošta pokazuje da je iza Obaminih leđa, Breedlove stalno nastojao dati “veću težinu, nagovoriti, uvjeriti ili izvršiti pritisak da SAD reagira” prema Rusiji. U jednoj od e-pošta u korespondenciji Breedlove-ajedan od dopisnika s kim je vodio prepisku piše: “Što se tiče Obamine instrukcije da ne započneš neki rat, to je možda teško progutati”, ali to nije zaustavljalo pokušaje Breedlove-a.
U 2015., kao što su vam i vaši obavještajni analitičari mogli reći, Breedlove je otišao i dalje od hiperboličnosti sve do otvorenog fabriciranja poput tvrdnji o “dobrano više od tisuću borbenih vozila, ruske borbene sile, sa nekim od najsloženijih oružja za zračnu obranu i uz artiljerijskih bataljona” upućeni su u istočnu Ukrajinu.
To je ta vrsta promašenih tvrdnji koje je Breedlove koristio u pokušajima da pridobije pomoć viših vojnih dužnosnika i Kongresa da bi Obamanaoružanjem opskrbio ukrajinske vojne snage.
Da ne bismo izgledali kao da izdvajamo generala Breedlove-a, njegov nasljednik za vrhovnog zapovjednika NATO-a, admiral James Stavridis, jedva da je mogao poslužiti kao dobar primjer. Godinu dana kasnije SAD je povela neke zemlje-članice NATO-au blickrig zrakoplovnih i raketnih udara protiv libijskog predsjednika Muamara Gadafija. Stavridis i bivši američki ambasador NATO-a, Ivo Daalder pišu u časopisu Foreign Affairs: “NATO-ova operacija u Libiji je s pravom hvaljena kao model uspješne intervencije”.
Naravno, ta operacija bila je upravo suprotno od toga. Kaos koji sada vlada u Libiji, sa stotinama izbjeglica koji se utapaju u Sredozemnom moru, obilan je dokaz da je odluka vaše vlade da ostane podalje od tog “modela interveniranja” bila mudra.
Premda nam je donekle neprijatno davati vam ovako iskrene komentare o karakteru i kalibru najviših američkih generala i admirala – uključujući i onih poput ambasadora Lute-a, koji su na koncu imenovani na visoke političke dužnosti u NATO-u – takva je kritika neizbježna. Važna realnost na koju želimo skrenuti vašu pozornost ne odnosi se samo na njihove kvalifikacije, već i nanjihov odbojan stav prema predsjedniku Obami.
U našem memorandumu od 30. kolovoza, 2014. rekli smo da predsjednik Obama “ima tek tanku kontrolu nad kreatorima politike u svojoj administraciji”.Da to uključuje i više vojne lidere može se vidjeti u neuspjehu da Obama odstrani generala Breedlove-a, koji je – osim zbog njegovog intenzivnog manevriranja iza Obaminih leđa – jako se malo trudio da prikriva svoj otvoreni prezir za oprezni pristup svog vrhovnog zapovjednika oružanih snaga prema mogućnosti oružane konfrontacije u promjenljivim lokacijama kao što je Ukrajina.
Prikladan “Nein!”
Jedan od ohrabrujućih faktora da opet pišemo vama je vaša dokazana upornost na ustrajnu diplomaciju umjesto na zveketanja oružjem i provokacijama. Primjerice, primijetili smo da ste na press konferenciji kod predsjednika Obame u Washingtonu 9. veljače, 2015., osobno bili izloženi Breedlove-u tipu pritiska oko slanja smrtonosnog oružja u Ukrajinu – dakle ona vrsta pritiska koja se još uvijek primjenjuje i na samog Obamu. Vi ste čvrsto ostali pri svom stavu, da tako kažemo, čim je prvi određeniispitivač podvukao da SAD razmatra mogućnost isporuke smrtonosnog oružja Ukrajini, a vaše uvjerenje je bilo „sasvim različito”.
“Ja sam dala svoje mišljenje o pitanju izvoza oružja” glasio je vaš nedvosmislen odgovor. Niti ste se odvajali od vašeg upornog davanja prednosti diplomaciji, kako ste odgovorili na posljednje žalosno pitanje: “Gospođo Merkel, … diplomacija, kako ste sami rekli, nije dala naročiti napredak. Možete li imati razumijevanja za nestrpljivost Amerikanaca kada vam kažu kako treba sada da isporučimo oružje”?
Vjerujemo da je vaše odlučno “nein” u vezi s isporukom oružja Ukrajini bio ključni faktor za prošlogodišnje odbacivanje te loše koncipirane zamisli. I, kao što vi još bolje od nas znate, vaš jasno izraženi stav doprinioje obustavi vatre, bez obzira koliko je bila nesavršena, bila je beskrajno bolja nego eskalacija sukoba kakva bi bila uslijedila da je oružjeisporučeno vladinim snagama u Kijevu.
Vi ste ostali čvrsto uz vaš stav, iako vas je stavio u opoziciju prema skoro svim političkim, vojnim i medijskim glasnogovornicima u SAD-u, koji su iskazivali oholost prema diplomaciji i davali prioritet ratnoj opciji.
Neminovno će još dolaziti do prijedloga da se vladi u Kijevu šalje oružje, naročito s obzirom na nastavak neprijateljstava u istočnoj Ukrajini. Nadamo se da će nepristrani nadzor moći pružiti objema stranama koje su odgovorne za blokiranje punu implementaciju sporazuma u Minsku, kojeg ste Vi, vaš ministar vanjskih poslova Steinmeier, i vaši francuski i ruski kolege uložili veliki napor da se ponudi plan za mir u Ukrajini.
Državni tajnik, John Kerry posjećuje Kijev 7. srpnja, dan uoči otvaranja varšavskog samita. Možda bude upitan da podijeli svoje utiske o burnim političkim događanjima u Ukrajini u zadnjih nekoliko mjeseci.
Prema našem stajalištu, stvari su se tamo kretale od lošeg na gore, i gdje je sada predsjedavajući ukrajinskog parlamenta Andrij Parubiy jedan od najupadljivijih lidera ukrajinskih ultranacionalista i otvorenih neonacističkih pokreta. Godine 1991., osnovao je Socionalnu-nacionalnu partiju Ukrajine zajedno sa Oleh-om Tyahnybok-om, još jednog zavjerenika puča iz 2014. godine, koji je sada lider ekstremno desne partije Svoboda. Naziv Parubiyeve nacionalsocijalisticke partije, odabran je radi identifikacije sa Hitlerovom Nacionalsocijalističkom partijom. Njen službeni simbol je donekle modificiran a Vučja kuka (Wolfsangel), koju su koristili SS-ovci. Obje partije okrivljuju Rusiju za boljke koje su zadesile Ukrajinu.
Parubiy kao predsjedavajući Parlamenta čini sprdačinu od generalnog tajnika NATO-a, generala Stoltenberg-ai njegove tvrdnje da je NATO riješen osigurati da će od Kijeva stvoriti zakonski poslušnu državu „odanu demokraciji”.
U ponedjeljak Parubiy je preko TV-a izjavio, “Nisam dao podršku ugovorima iz Minska od samog početka”, dodajući da se “planovi Moskveo Ukrajini mogu zaustaviti samo silom i međunarodnim sankcijama”.
Također je u ponedjeljak glasnogovornik Kremlja, Dmitry Peskov, rekao novinarima da Ukrajina nije poduzela bilo kakvih novih koraka da olakša implementaciju ugovora iz Minska koji traže obustavu vatre, povlačenje naoružanja, lokalne izbore u istočnoj Ukrajini i ustavne reforme.
Učiniti što je moguće više u Poljskoj
Umjesto isticanja mišica i zveketanja sabljama, vjerojatno će biti mnogo konstruktivnijeako lideri NATO-a održe ozbiljnu diskusiju glede kijevske neposlušnosti u vezi sa dogovorima u Minsku. Otvorena diskusija značila bi da se izbjegne uobičajena instinktivna veleprodajnaidentifikacija sa dugim ukrajinskim popisom stvarnih i izmišljenih pritužbi protiv Rusije.
Američkog ambasadora Lute-a bi se moglo pitati da li zna ikog od takvog utjecaja u Kijevu koji bi mogao prekinuti zastoj i pomjeriti događanja u pravcu implementacijemirovnih dogovora na kojoj se tako mukotrpno radilo u Minsku
Još jedno valjano nastojanje bilo bi da se osnuje radna grupa NATO-a za odgovor na prijedlog Rusije o smišljanju organizacijskih i tehničkih mjera za sprečavanje bliskih susreta ili okršaja zrakoplova nad Baltičkim morem.
Na kraju, bilo bi vrlo konstruktivno ako bi NATO preuzeo odgovornost za procjenu temeljnih faktora iza izbijanja groznih terorističkih akata koji su uzeli zadnjih dana toliko ljudskih života u Istanbulu, Dhaki, Bangladešu, i Bagdadu. U tom kontekstu, kao i u Srednjoj Europi, nasilje rađa nasilje. Ne bih smjelo biti iznad sposobnosti NATO-a da zauzme jedan svježi, marljivi pogled na razlog zašto terorizam nastavlja da raste, i pokušati izaći sa novim, maštovitijim, manje nasilnim načinima da se pristupi problemima koji u krajnjoj liniji potpaljuju prokletstvo terorizma.
OPASKA: Prema našem običaju, šaljemo Bijeloj kući kopiju ovog memoranduma. Međutim htjeli bi vam dati na znanje da mi rijetko kada primamo bilo kakve potvrde da li naši memorandumi dospijevaju u ruke predsjednika Obame – ili da li on njima posvećuje ikakvu pažnju ako i stignu do njegovog stola. Moguće je da široki generacijski jaz između njegovih relativno mladih savjetnika i našeg dugotrajnog kolektivnog iskustva u VIPS-u tome djelomično doprinosi. Stoga, ako vi smatrate da su naša razmišljanja informativna – možda čak i provokativna – predlažemo da kada se budete sastali sa Predsjednikom u petak u Varšavi, zatražite od Predsjednika do dođe do svoje kopije i da je pročita.
PREVOD Slobodan Drenovac