Ako su od osamostaljenja Makedonije noviteti bili protesti uopšte, sada novitet, tačnije velika promena u mentalitetu, jesu svakodnevni protesti. Makedonci koji su bili apatični, lenji, kojima su svakodnevna kafa i odmori bili važniji od političke krize u zemlji, sada su svakodnevno na ulicama svojih gradova. Nije da su navike nestale, nije da im kafa nije više važna, ali neke stvari su otišle u pozadinu. Regionalna i svetska javnost odavno znaju političke razloge za proteste, koji nisu počeli ove već prošle godine, kada je sedam hiljada studenata održalo čas građanima kako se boriti za svoje pravo i svoje fakultete. Oni su masovno izašli na ulice da bi odbranili autonomiju svojih univerziteta i time pokazali da nisu apolitični i zainteresovani samo da završe fakultet i brže bolje napuste zemlju. Ipak, razlozi nisu samo politički, već dosežu dublje, u socijalne i ekonomske sfere makedonskog društva.
Ova revolucija zove se „Šarena revolucija“ zbog balona raznih boja koji se svakodnevnobacaju na državne institucije, simbole ove diktature, a i kičaste zgrade i spomenike koji su izgrađeni u megalomanskom i kriminalnom projektu „Skoplje 2014“. Svakodnevno ovi protesti izvode minimum nekoliko stotina ljudi na ulice Skoplja, ali i drugih većih gradova u zemlji. Čak ni mali gradovi, poput planinskog Berova ili Krive Palanke, nisu ostali imuni na proteste. Protesti su postali ne samo način izražavanja besa, otpora i želje za promenom, već i mesto na kojem se mladi i stari sreću, upoznaju, sklapaju nova prijateljstva. Kada se pogleda sastav ljudi na ulicama, može se videti uistinu šarena slika demonstranata. Do sada se nije desilo da zajednički protestuju Makedonci, Albanci, Srbi, Vlasi i ostali etnikumi u Makedoniji na jednom mestu, protiv jednog neprijatelja, zbog zajedničkih interesa. Protest počinje svakog dana u 18 časova ispred zgrade gde radi Specijalno javno tužilaštvo, osnovano s ciljem raščišćavanja kriminala počinjenog od strane političara na vlasti. Ova institucija je simbol ne samo otpora već i jedina institucija u koju narod ima poverenja. Prvi dolaze penzioneri, a masovni su i redovni. Ali oni ne dolaze zbog šetnje i razonode, već zbog činjenice da ova vlast manipuliše njima organizujući besplatne odmore u banjama za penzionere sa manjim penzijama, besplatna zimovanja i skijanje, kao da svaki penzioner može i ume da skija. Laže ih da im svake godine povećava penzije za 8 %, a realnost je da penzije prema zakonu moraju da se povećavaju svake godine za određeni procenat, tačnije 8 %, zbog usaglašavanja sa povećanim troškovima života. Ne treba da propustimo i njihovu iseljenu decu i unuke koji su napustili Makedoniju zbog visokog procenta nezaposlenosti i otišli u daleku Kanadu ili SAD. Njima se pridružuju studenti koji su još jedna ugrožena kategorija u ovom sadističkom sistemu. A ko nije ugrožena kategorija? Samo biznismeni koji plaćaju reket partiji na vlasti i partijski članovi uhlebljeni u državnim institucijama. Biti student u Makedoniji koji treba da živi u Skoplju dok studira, amože da priušti sebi samo studentski dom, ravno je samouništenju. Studentski domovi su pred uništenjem, nisu renovirani još od same izgradnje. Živeti u takvim domovima čisto je igranje zdravljem. Ovome treba dodati da je studentski standard na jako niskom nivou. Student je često suočen sa pukim preživljavanjem u gradu u kom studira.
Vremenom, broj demonstranata koji se pridružuju pre kretanja se povećava. Lako je primetiti viđene intelektualce, glumce, obične radnike, lekare, novinare, profesore. Svako protestuje zbog problema sa kojima se suočava, a izvor je uništavajuća politika aktuelne vlasti. Protestuju dijabetičari jer ministar zdravlja, prozvan ministar smrti, već treću godinu za redom objavljuje tender za nabavku insulina na kome je najvažniji kriterijum cena, dok kriterijum kvalitet ne postoji. Ovaj ministar ubica uporno zbog poslovnih interesa dobavljača insulina prebacuje dijabetičare sa analognog insulina, koji je skuplji ali kvalitetniji, na humani insulin, koji je jeftiniji ali toksičan. Pored njih su lekari koji rade u nehumanim uslovima u državnim bolnicama koje se raspadaju, jako često sa velikim nedostatkom potrošnog materijala, sa starim aparatima ili novim, ali kineske proizvodnje, koji su unapred osuđeni na brzo kvarenje. Oni su podvrgnuti i mobingu ako ne prihvataju razne sumanute ideje ovog ministra za nepotrebne obuke i seminare kako bi naučili operativne tehnike koje već odavno znaju i koriste tokom zahvata. Zdravstveni sistem dopunski strada i zbog iseljavanja mladih lekara specijalista u inostranstvo, ali i zbog partijskih zapošljavanja lekara sumnjivih diploma i slabog znanja. Jedan od jezivih rezultata ove pogubne politike je da je šest trudnica preminulo za 18 meseci zbog neprofesionalnog tretmana lekara.
Među demonstrantima se često viđaju ljudi sa malom decom koji protestuju za njihovu bolju budućnost. Za zemlju u kojoj neće biti primorani da uče iskrivljenu istoriju da su sadašnji Makedonci ustvari antički Makedonci i direktni potomci Makedonaca iz perioda Aleksandra Makedonskog. Da se ne čude zašto ovi antički Makedonci uče ćirilicu i slave sveslavenske prosvetitelje svetih Ćirila i Metodija, a ne uče grčki alfabet. Prisutni su i policajci koji su degradirani zbog nesimpatiziranja vladajuće stranke, a na njihovim mestima postavljeni su nepismeni partijski vojnici. Tu su i nastavnici iz osnovnih škola koji su primorani da predaju predmete iz knjiga koje nisu prošle ni lekturu, ni proveru relevantnih naučnika i profesora sa fakulteta, i koji moraju više da paze birokratiju u ispunjavanju formulara da su predavali svoja gradiva, a ne kako su predavali i šta su učenici naučili. Kazne i za najmanje ustupke su 500 evra na plati nastavnika od 300 evra. Tu su i novinari izbačeni sa radnih mesta zato što se vlasnički udeo promenio, pa je televiziju ili novine kupio neki biznismen blizak vlasti koji mora da promeni uredništvo da bi taj medij postao jedan od mnogih megafona vlasti. Bilo kakvo kritičko i istraživačko novinarstvo ne dolazi u obzir, čast izuzecima koji su zaslužni za otkrivanje nekoliko političkih i biznis afera. Protestuju i univerzitetski profesori koji su pod stalnim pritiskom da izglasaju nekvalitetne asistente za redovne profesore samo zato što su partijskičlanovi, i da izaberu rektora ili dekana univerziteta samo zato što je partija tako rekla. Srednjoškolci protestuju zbog idiotskog sistema eksternog testiranja kojim se maltretiraju ne samo oni već i osnovci već iz četvrtog razreda osnovne škole. Testiranje se odvija putem prostih, često nelogičnih pitanja koja su objavljivana na sajtu ministarstva prosvete samo tri dana pre testiranja, a osnovci i srednjoškolci su prinuđeni da ih nauče na pamet i tako odgovore. Krajni rezultat direktno utiče na godišnju ocenu učenika iz datog predmeta, ali i na platu nastavnika/profesora ako ima velikih odstupanja. Dok se uništavaju zdravstveni i obrazovni sistemi, u diplomatiji se zapošljavaju provereno nepismeni partijski vojnici i ljubavnice raznih visokokotiranih političara. A profesionalci su na ulicama među demonstrantima.
Ipak, na ulicama još nema dovoljno ljudi: uplašene radnice u konfekcijama koje rade deset do 12 sati za bednih 180 evra; administrativci koji su ušli u partiju samo da bi dobili kakav-takav posao i jedini su koji kući donose hleb; vlasnici malih biznisa kojima inspekcije lako mogu da zatvore dućane; ljudi koji rade u privatnom sektoru i koji tvrde da ih politika ne interesuje dok se stalno uništava šuma na planini Vodno ispod Skoplja. Socijalni stanovi se dele po partijskom spisku, a pacijenti umiru u skupim privatnim bolnicama dok nikakve inspekcije nemaju pravo da izvršekontrolu u njima zato što su gazde u biznisu sa vladajućom strankom.
Strah od gladi u sukobu je sa željom za slobodom, sigurnom budućnošću za sebe i svoju porodicu. Opcije su ostanak u zemlji sa partijskom knjižicom i mozgom u tegli u nekom podrumu, pasoš zemlje članice EU (najčešće bugarski) i iseljavanje ili borba na ulicama. Makedonski narod po drugi put preživljava 1941. godinu, ali sada neprijatelj nije spoljašnji.