Nismo mogli ni zamisliti da će u nas, u zemlji obetovanoj kako Srbiju nazivaju kapitalisti, kapitalizam da zgrabi u svoje nenasite čeljusti i decu iz osnovne škole, decu od 10 godina da ih mrcvari, da ih kasapi.
Dimitrije Ćuković, dobrotvor mnogih humanih društava, proslavljeni patriot bez iskrice patriotizma, u društvu sa Vladom Boškovićem i Jocom Dimitrijevićem, ima fabriku za pravljenje briketa kod železničke pruge blizu Ćuprije.
Radno vreme u ovoj mučionici radničkoj traje leti od 4 izjutra do 8 uveče. Odmor za vreme ručka samo nekoliko minuta.
Velizar Dimitrijević, đak III razreda osnovne škole, star 10 godina, radio je u ovoj fabrici 15—16 časova dnevno za 4 groša. Zimi deca imaju 4, a leti 3 groša. Radnici koji rade na kazanu gde se smola greje, imaju nadnicu 8 groša. Najveća nadnica je 2,5 dinara. Sam fabrikant g. Joca Dimitrijević priznaje da kod njega deca rade od 10—12 godina. Do 20 radnika rade u ovoj kasapnici radničkoj.
Buržoaskih poslanika bilo je u Narodnoj skušptini nebrojeno, ali njima i ne pada na pamet da donesu zakon da se deci ispod 14 godina zabrani rad, a naročito ovakav zlikovački rad. Jedna od prvih dužnosti naših socijalističkih poslanika biće da se donese zakon da deca ispod 14 godina ne smeju da rade u fabrikama. To je i jedna tačka našeg programa.
Radničke novine, broj 23 iz 1903. godine, objavljeno u Dimitrije Đulić i Miodrag Milačić, Na Moravi Ćuprija: Hronika Ćuprije (Ćuprija: Opštinski odbor SUBNOR, 1977), 64–65.
Fotografija je objavljena u Radničkim novinama broj 104, 5. maja 1914. godine, uz članak Dimitrija Tucovića “Mali mučenici iz leskovačkih fabrika”, a načinio ju je lokalni privredni inspektor. Tucovićev članak dostupan je ovde, na strani 256.
PRIREDIO STEFAN GUŽVICA