Tekst pijesme ”Jarence” napisao je u Varšavskom getu 1935. Aaron Zeitlin, a muziku Shalom Sheldon Secunda (Dona, dona). Talijanska verzija je dijelo Herberta Paganija. Radi se prvenstveno o antiratnoj pjesmi.
Jedno jarence na kolima voze u klanicu u četvrtak,
Nije se još pomirilo sasvim što će umrijeti tako,
Te pita jednu lastu: ”spasi me, ako možeš”?
Ona ga pogleda na časak, poleti lijepo svodom u krug i odvrati:
”Svi ste vi zato rođeni, i ja zato nisam kriva, vjeruj mi
netko plaća za svaki slavlja obred
a ovog puta na tebe doš’o je red”.
Jedno dijete u vagonu voze u klanicu u četvrtak
Nije se još pomirilo sasvim što će umrieti tako,
Obraća se jednom vojniku: ”spasi me, ako možeš”?
Ovaj ga rukom gurne u red i zatim odgovori:
”Toliko vas je na zemlji, ja nisam kriv, vjeruj mi,
Neko plaća u svakom ratu,
a ovog puta na tebe došao je red.”
Sad spavaj mirno sine dragi, jer ostajem kraj tebe tu,
Ne znači da historija mora uvijek imati takav kraj,
Moj lijepi jarić rođen je slobodan,
I dok budem živa nitko te taknuti nikad neće,
Tu sam ti priču namjerno ispričala, jer jednog dana i ti ćeš
morati učiniti nemoguće, da se to ne ponovi više.
Svi smo majke i sinovi svi smo rođeni slobodni,
I naša će krivnja biti, ako samo jedan opet tako završi.
PREVOD Jasna Tkalec