Sjedinjene Države su upravo doživjele jednu korporacijsku otmicu. Ako vas Trumpov inauguracijski govor nije upozorio na činjenicu da namjeravaju napasti sve nas, onda ga niste dovoljno pažljivo slušali.
Skala tog napada je duboka koliko i široka, a to znači da će nam biti potreban masovni pokret da mu se suprotstavimo. Organiziranje takvog pokreta nužno podrazumijeva da uključuje ranije neupućene — one koji su novi u aktivizmu i organiziranju. Moramo poželjeti dobrodošlicu tim ljudima i prestati sa arogantnim i moralističkim omalovažavanjem svakoga koji nije dovoljno “budan”.
Marševi žena u Washington, DC i diljem zemlje bili su zadivljujući, inspirativni i prvi su od milijuna koraka koji će biti potrebni da se izgradi otpor Trumpu.
Ali ako pogledate društvene medije, a možete čitati kritike pa čak i osude tih marševa: pitamo se gdje su svi ti ljudi bili ranije? Zašto se oni tek sada uključuju? Zašto njihov marš nema radikalnije zahtjeve? Zašto su organizatori marša, koji su politički liberali, dozvolili samo . . . liberalima da govore?
Sve to znak je političke nezrelosti koja nastavlja usporavati rast američke ljevice.
Jesu li liberali sudjelovali u maršu? Jesu! I hvala bogu. Pokret otpora Trumpu morat će biti masovan, a masovni pokreti nisu homogeni — oni su, što u priličnoj mjeri zadovoljava definiciju, politički heterogeni. A nema na zemlji tog pojedinačnog radikala ili revolucionara koji nije započeo svoje političko putovanje sa liberalnim idejama.
Liberali postaju radikali kroz svoja vlastita frustrirajuća iskustva sa sustavom, ali isto tako što se angažiraju sa ljudima koji su prije njih postali radikalni. Stoga radikali koji su već došli do nekih važnih zaključaka o manjkavostima postojećeg sustava, a rugaju se, ismijavaju, ili odbacuju one koji nisu dostigli isti nivo svijesti, nikome ne pomažu.
To nije liderstvo, to je infantilno. To je ujedno i recept kako održati pokret sićušnim i irelevantnim. Ako težite za pokretom koji je politički čist i već privržen, tada vi i vaši izabrani prijatelji idete samo naprijed i budite otpor Trumpu.
Upitnost svega
Jesu li marševi trebali biti rasno mješovitiji i radničko klasni? Da! Ali vi niste ozbiljan organizator ukoliko odgovor na to pitanje tu završava. Problem za ljevicu je kako da se pomaknemo iz situacije u kojoj se nalazimo danas u smislu stvaranja pokreta koji je crnji, smeđiji i sa više radničke klase. Jednostavno da se žalimo neće ništa promijeniti.
Neće biti nikakvog djelotvornog pokreta protiv Trumpa ako se pokret neposredno ne konfrontira sa problemom rasizma. To mora biti u prvom planu i središnje, i meni se čini da su organizatori marševa ozbiljno shvatili to pitanje i uložili iskreni trud da pomaknu manjkavosti iz svog izvornog pristupa.
Organizirani izlazak sindikata na demonstracije u Washingtonu bio je mnogo manji od onog kakav je trebao biti. Ali barem su neke sekcije radničkog pokreta osjetile pritisak vlastitog članstva da se posvete veći resursi za mobilizaciju u zadnjim tjednima, a puno se sindikalnih članova uključilo u marševe kao pojedinci ili kao članovi sindikalnih skupina. To je nešto na što ljevica treba graditi kako bi rad postao središnji u otporu protiv Trumpa.
Marševi žena bili su početak, ne kraj. Ono sljedeće što će se dogoditi ovisi od onog što mi poduzmemo. Pokreti ne padaju sa neba, u cijelosti formirani i organizirani. Njih podižu stvarni ljudi, sa svim njihovim političkim upitnostima, slabostima, i moćima.
Ako se ljevica ne angažira sa ciljem da konkurira za vodstvo i utjecaj, mi onda samo ustupamo te snage Demokratima i liberalima, koji će sigurno pokušati ograničiti taj novi uzlet opozicije na politička ograničenja prema njihovim mjerilima.
Stvar nije u tome da pokopamo naše argumente, nego da naučimo kako da ih izgrađujemo dok djelujemo u političkim arenama koje nisu samo naše, ako želimo da osvojimo ljude da se približe radikalnijoj politici. Revolucionarni socijalisti imaju dugu i bogatu tradiciju izgradnje ujedinjenih frontova, koji izgledaju mnogo realniji sada kada je tri milijuna ljudi izašlo na ulice.
Moramo mnogo više poraditi na olakšavanju debata, diskusija, i argumentiranja kako bi mogli govoriti o vrsti izgradnje pokreta kakav želimo. Ali beskrajne kritike preko društvenih medija bez ikakvog opredjeljenja da zaronimo u tu borbu za vrstu pokreta kakav je poželjan ne predstavlja ozbiljan pristup.
Doslovce milijunima ljudi u ovoj zemlji danas je sve upitno. Njima se naše organizacije moraju otvarati, planirati sastanke, marševe, i još mnogo toga. Moramo čitati zajedno, učiti zajedno, biti na ulicama zajedno, i zajedno ustati protiv ovog napada.
PREVOD Slobodan Drenovac
Izvor JACOBIN (izvorno objavljeno u Socialist Worker)