Ako je neko u nedelju uveče 11. decembra 2016. želeo da provede noć do jutra ispred televizora, a nije imao na raspolaganje Evroviziju ili Oskar popularnosti, mogao je slobodno da gleda prebrojavanje glasova na prevremenim parlamentarnim izborima u Makedoniji. Od prvobitnih radosti ukoliko ste opozicija, do narednih razočarenja i neverice ili radosti, ukoliko ste pozicija. Uzimajući u obzir dvogodišnju političku krizu koja drma zemlju, od kad je opozicija počela da objavljuje prisluškivane razgovore „Bombe“, i dokazala da je pokradena u minimum dva izborna ciklusa, nije čudno štoje zakonski rok od 24h za objavljivanje oficijalnih rezultata, Državna izborna komisija probila. Poslednji rezultati koji mogu da se nađu na web sajtu DIK-a, kažu da je 38,06% građana glasalo za vladajuću VMRO-DPMNE, 36,70% za opozicionu SDSM. Simulacije poslanika u Parlamentu govore u korist DPMNE, što znači 51 poslanika za njih, dok SDSM dobija 49. Ovo bi bila tesna, ali ipak pobeda za DPMNE, da nisu počele glasine, a kasnije i javna prozivanja na Fejsbuku (koji je bio najinformativnija stranica u celom izbornom ciklusu) da su rezultati netačni, da ima puno nevažećih listića, da su ljudi glasali grupno, što je zabranjeno, da ima fantomskih glasača, da su mrtvi opet došli sa groblja da glasaju i da ima puno neregularnosti koji čitav izborni ciklus dovode u pitanje.
Još tokom kampanje i agitacije, aktivisti DPMNE uhvaćeni su u Prilepu kako jednom glasaču nude 65 evra za siguran glas. Počele su glasine/sprdnje da je cena glasa skočila od 500 denara (malo manje od 10 evra) na 65 evra, što se kasnije pretvorilo u kubik drva za grejanje, litru jestivog ulja i slično, a ni obećanja o zaposlenju ili pretnje otkazom nisu nedostajale. Ipak, mora se priznati da je izlasnost bila 66,88%, što je rekord u poslednjih deset godina, a u pojedinim izbornim jedinicama i gradovima, dostigla je procenat od 71. To je bio siguran znak da narod želi promenu i kraj vladavine hunte zvane DPMNE. Radost je zamenjena besom i pozivom da se krene prema komisiji kako bi se izvršio poslednji pritisak na istu da objavi poslednje rezultatime. Biračka mesta se zatvaraju u 7 sati uveče, a slavlje regularno počinje oko 11 uveče. Prvo su na ulicama izašle pristalice SDSM, koji su malo se provozali kolima, mahali partijskom zastavom i utihnuli. Sat vremena kasnije, izašli su i aktivisti DPMNE-a, po istom scenariju. U Skoplju je SDSM izašao da slavi ispred zgrade Vlade, dok je lider Zoran Zaev proglasio pobedu sa naznakom da imaju samo jednog poslanika više od DPMNE. U isto vreme, DPMNE je slavio ispred zgrade Parlamenta, dok je jedan njihov aktivista bio dovoljno iskren da novinaru prizna da uopšte ne zna zašto slavi.
Analiza prema izbornim jedinicama, gde je DPMNE pobedio, govori sledeće. Pobedio je u Ohridu, gradu koji ima najveći procenat iseljenih stanovnika, pobedio je u naselju Stajkovci, predgrađu Skoplja koje je bilo pogođeno poplavom ove godine u avgustu (u kojoj su neoficijalno izgubljena 44 života). Namerno kažem neoficijalno jer vlast nikad nije izašla sa tačnom brojkom žrtava. Stanovnici ovog naselja su otvoreno govorili o podeli pomoći po partijskom spisku i pritiscima na porodice žrvata da ne traže obdukciju. I opet su masovno dali glas DPMNE-u. Da li je ovo makedonski mentalitet ljubavi prema mučitelju ili neka nova verzija Stokholmskog sindroma, ne znamo. Isto tako, DPMNE je pobedio u izbornoj jedinici III, koja obuhvata gradove Veles (centralna Makedonija) i Štip, Kočani, Berovo i istočne gradove bliže granici sa Bugarskom. Najveći procenat ljudi iz Makedonije koji sezonski odlaze u Italiju da rade na plantažama voća dolaze iz Berova. Informacija koja najviše podgreva sumnju da su izbori opet ukradeni je da se brojke ljudi koje su došle iz opštinskih izbornih komisija i one koje ima DIK, kompletno različite. Još uvek nije jasno ko je fabrikovao cifre. Režimski mediji dolivaju ulje na vatru da je tokom dana predsednik DIK-a, Aleksandar Čičakovski, nestao sa radnog mesta do 19h, pod izgovorom da ide da spava, ali se pretpostavlja da je bio na nekoj konsultaciji. DPMNE-ovi poslanici preteći prstom upozoravaju Komisiju da ne pokušava da izneveri glas naroda i da poštuje izbornu volju. Da, znamo da su još uvek na vlasti, ali do kada, videćemo. Skoro 450 hiljada ljudi je opet glasalo za DPMNE, dok je čak oko 37 hiljada nevažećih glasova, što izaziva veliku sumnju. Traži se istraga jer je na većini nevažečih listića zaokružen broj 4, koji je bio redni broj SDSM-a. Sve to nas navodi da je u pitanju izborna krađa.
Prva levičarska stranka koja je od osamostaljenja uopše izašla na izbore u Makedoniji, Levica, sa svojih 1,08% procenata na žalost nije osvojila nijedan mandat, ali dobra je stvar što će dobiti finansijsku podršku iz budžeta (jer su prešli granicu od jedan posto), što će im omogućiti normalno funkcionisanje u narednom periodu. Tužno je to da su od početka od nekih tzv. progresivnih krugova u Makedoniji bili denuncirani kao trojanski konj DPMNE-a, te da razbijaju opoziciju i usitnjavaju glasove. U svakom slučaju, za njih su glasali do sada neopredeljeni ljudi, ali čak i da to nije slučaj, njihovih 12 hiljada glasova ne bi napravilo razliku u odnosu na onih 16 hiljada, kolika je razlika između SDSM i DPMNE (naročito kada se broj njihovih glasača preraspredeli na izborne jedinice, što dovodi do toga da bi ishod po pitanju broja poslanika bio isti).
Postizborne kalkulacije ko će sa kim da napravi vladu je odlična prilika za klađanje. Nakon što je albanska glavna stranka DUI dobila pozamašan procenat albanskih glasova – 7.30%, iako su i njihove političke afere i kalkulacije isto tako izašle na površinu sa obljavljenim prisluškivanih razgovora, juče su javno obynanili da su spremni da uđu u koaliciju sa SDSM. Novoformirana albanska partija BESA je pak dobila dobar procenat glasova 4,87%, što je pravi primamljivim partnerom za SDSM, dok su stranka „VMRO za Makedonija“ (koalicija bivših članova DPMNE) i „Alijansa za Albance“ dobili 2,06%, t.j. 2,95%. Kao i uvek, albanske partije odlučuju ko će činiti vladu u Makedoniji. Za sada još ništa nije izvesno.
Situacija ide u pravcu: nothing is over until the fat lady sings, a predsednik DIK-a nije baš mršav čovek. On je večeras „propevao“ i potvrdio gore navedeno, 49 mandata za SDSM, 51 za DPMNE. Kampanja SDSM koja je bila okrenuta i prema albanskim glasačima je dala rezltat i veliki deo Albanaca je glasalo za ovu stranku odbacujući bilo kakav etnički predznak. Ovo je prvi put da su se Albanci tako vidljivo okrenuli makedonskoj stranci. Sa druge strane, oni su želeli i da kazne DUI zbog sebičnog i tender partijskog ponašanja, zanemarujući obećanja i interese albanskog naroda. Da je govor mržnje široko rasprostranjen pokazalo je i sinoćno slavlje članova DPMNE u Bitolju, gde je jedna žena koja je nastavnica u osnovnoj školi uslikana kako nosi nadgrobni krst sa imenom lidera SDSM Zaeva. Sa najavama za prigovore za kršenje izbornog ciklusa i mogućih preglasivanja, predstavnici SDSM su danas na pres konferenciji rekli da je moguće da krajnji rezultat u mandatima bude 50-50. Ali to će tek biti odlučeno. Kada je reč o građanima, dok jedni slave, drugi otvoreno kažu da bi da pakuju kofere. A sledeće godine se u martu održavaju i redovni lokalni izbori, što je po nekim analitičarima prilika da se održe i novi vanredni parlamentarni parlamentarni izbori, jer rezultat ovih ne garantuje izlazak iz političke krize. U svakom slučaju, daleko smo od bilo kakve izvesnosti.