Još jedna arhetipska borba koja se godinama manifestuje kroz razne oblike iste suštine: kapitalizam protiv ljudi, krupni kapital protiv radnika/ca,  profit naspram dostojnog života.

Radnici i radnice Crnogorskog Telekoma već preko 70 dana štrajkuju zbog namjere menadžmenta da poništi stečena prava zaposlenih kroz ukidanje kolektivnog ugovora, odbijanje socijalnog dijaloga i marginalizovanje uloge sindikata.

Kako iz sindikata navode, Crnogorski Telekom je firma koja je do sada imala blizu milijardu eura profita, a svojim zaposlenima, još od 2008 godine, nije povećala plate ni za 1 cent.

Gazde ove multinacionalne kompanije su složne u tlačenju. Sam crnogorski menadžment, ali i vrh centralne kancelarije njemačkog Telekoma, zajedno krše osnovna prava zapošljenih.  Besprizorna želja za što većim profitom je dovela do ugrožavanja radnika i radnica.

Svo ovo vrijeme štrajka radnici/ce ne primaju platu, a Telekom protivpravno angažuje eksterne zaposlene da obavljaju posao radnika u štrajku. Ti ljudi preuzimaju ne samo tuđe zadatke, već i tuđe plate. Ovaj proces, ne samo da je nesolidaran, već i direktno krši Zakon o štrajku. No, nisu drugi radnici meta. Gazde ove multinacionalne kompanije i njihove sluge u Crnoj Gori su ti koji nose krivicu. Upravo oni iskorištavaju ovu pat poziciju i toliko istrajavaju u borbi za održavanje svojih enormnih privilegija na uštrb radničke klase.

Razvoj današnjeg ekonomskog sistema, koji je etabliran kroz enormno bogaćenje pojedinaca i osiromašivanja mase, je doveo do toga da se zaboravi da industrija sama po sebi nije cilj. Bilo koja privredna grana je tu da bi ljudima omogući lakše funkcionisanje i življenje života.

Ono što sluge krupnog kapitala zovu profitom, mi treba da zovemo eksploatacijom. Jer ako imate veliki profit, to znači da neko, tj. mnogo osoba, svakako ne dobija platu koju zarađuje. Odnosno, od njegovog truda i rada se krade višak vrijednosti, dok on/a dobija samo malu porciju svojih plodova.

Kako dalje? Odgovor leži u dva konstrukta: otpor kroz samoorganizaciju i mijenjanje politike.

Jedini odgovor na organizovanu pohlepu može biti organizovana pobuna, a radnici/ce Telekoma su nam pokazali kako to treba da izgleda. Oni čak čuvaju i naš Ustav, bolje nego svi parlamentarci, jer upravo on definiše Crnu Goru kao državu socijalne pravde i garantuje pravo na protest.

Sindikati biju bitke u ime 99% ljudi protiv famoznih 1% najbogatijih. Sada je vrijeme da naučimo da je to i naš rat, te da im se u njemu pridružimo.

Radnici svih zemalja – ujedinite se. Bez šefa se vrlo lako može, ali bez ljudi koji obavljaju posao nikako.

Mora se do kraja izgurati suštinski zahtjev koji treba da nas vodi: raskidanje nakaradnog kupoprodajnog ugovora sa Deutche Telekom i nacionalizacija preduzeća. Sumnja se da je privatizaciju Telekoma, kao i mnoge druge privatizacije u Crnoj Gori, pratila ogromna korupcionaška afera. To uveliko olakšava recept i argumente za raskid ugovora. Umjesto da jurimo za kapitalom, pravo na informisanost putem besplatnog interneta i televizije bi moglo biti prepoznato kao jedno od ljudskih prava na kojem se ne smije profitirati. Uporedo, radnici nove informaciono-komunikacione mreže bi konačno dobijali onoliku platu i one uslove koji vrijede njihovog rada.

Firme moraju biti u društvenom vlasništvu, a država se mora starati prije svega o svojim građanima, a ne o životnom standardu investitora, čija jahta unutar sebe ima drugu manju jahtu. Fokus treba da prebacimo sa bogate manjine, na obespravljenu većinu. Jer nam puca ekonomija, zdravstvo, mentalno zdravlje, a pucamo mi sami. Imamo dvije opcije za budućnost: socijalizam ili varvarstvo.

Foto: Crna Gora, autor lasserbua/Flickr