Riječkom dnevnom listu La Voce del popolu i Panorami te nakladniku “Editu”, koji je izdao dvije knjige o osvajaču Rijeke Gabrieleu D’Annunziju koje sam više puta kritizirao, kao i Talijanima u Rijeci koji su mnogo puta posvećivali članke o ovom osvajaču Rijeke, mučitelju i ubojici, približili su se i neki hrvatski pojedinci i udruge. U to politikanstvo se umiješao npr. Savez antifašiičkih boraca i antifašista otoka Krka! Riječ je o izložbi “D’Annunzio na otoku Krku između 1918. i 1921.” koja je posvećena Talijanskoj Upravi Kvarnera” (proto-fašistička državica – pod. A.Č.) koju je osnovao pjesnik, vođa talijanske vojske ardita i osvajač Rijeke Gabriele D’Annunzio. Izložbu su priredili Tvrtko Božić i dr. sc. Leea Perinčić!! Zmanstvenica dr. sc. Perinćić poznata je po sličnim istupima jer, osim što godinama priređuje izložbe, objavila je knijgu “Rijeka ili smrt” (2019) u kojoj je, uz ostalo, napisala da je to tragična “kazališna predstava” i da D’Annunzio nije ništa dobroga donio gradu Rijeci… Za autoricu je tragična “kazališna predstava”, a za mene, a najvjerojatnije i za veći dio javnost, to je “kazališna tragedija”, točnije velika tragedija (bez navodnika! – op. A.Č.)! La Voce del popolo pod ravnanjem glavne i odgovorne urednice Christijane Babić, dobro je došlo da ponovno uzdiže preteču fašizma, a Ministarstvo kulture i medija RH i Savjet nacionalnih manjina u Zagrebu i dalje sufinacira taj list (ostali sufinacijeri su italijanska vlada i Republika Slovenija). Dakako novci dolaze od poreznih obveznika i tko njih pita na što se ta novčana sredstva troše…?!
Na osnovu pisanja nekih riječkih medija i portala s otoka Krka deluje da im ni na kraj pameti nije im da kritikuju veličanje D’Annunzija. Začujuće da riječki Novi list izvještava s izložbe, ali ne kritizira da je organizator iste UABA otoka Krka! Ne osuđuju ni predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista Rijeke Darka Fanuka! Deluje nadrealno, naime, da se on obraća priređivačima izložbe Božiću i Perenćić te posjetiteljima… Bilo bi logično da SABA Grada Rijeke već u ponedjeljak sazove sastanak i smijeni s dužnosti predsjednika. Takvih i sličnih slučajeva nema u Italiji u kojoj ima desetak milijuna neofašista i postfašista, uglavnom sinova, unuka i praunuka i malobrojnih živih fašističkih ratnih časnika i dočasnika, jer je većina pomrla. Naime, ANPI – Nacionalni savez partizana Italije stalno napada te neofašite i postfašiste te vladajući politički trojac Meloni-Salvini-Berlusconi. Njih napadaju i Nacionalni savezi sindikata. Treba podsjetiti da je nakladnik “Edit” koji izdaje La Voce del Popolo, objavio dvije knjige o D’Annunziju na talijanskom jeziku – neka učenici i studenti dobro nauče kako je Gabrieleu D’Annunzio sa svojim arditima krenuo na pohod u Rijeku. Naravno, u tim knjigama nema o mučenju Hrvatica i Hrvata. Na izložbi, osim mnogo eksponata o D’Annunziju, nalazi se drama “Arditi na otoku Krku” Dimitrija Gvozdanovića (pseudonim Zorke Kveder). U pitanju je netko ko je za svoje kratke vladavine naredio da se zlostavlja netalijansko stanivništvo koje mu je aplaudiralo.
Riječki Novi list je iz pera Claudija Boškovića objavio tekst pod naslovom “Izložba ‘Denuncijda’ u Krklu”: Kako su Dobrinjci potjerali D’Annunzijeve ardite iz Krka”. Iz tog izvještaja doznajemo da je sve organizovano u suradnji s Udrugom antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka u navedenom muzeju u Rijeci. Ne treba zanemariti i čak pohvaliti riječki portal Lokalpatrioti koji je objavio knjigu “D’Annunzio Gabriele 1863-1938.). U prikazu o D’Annunziiju su napisali: “D’Annunzio je po nekim idejama začetnik prakse prisilnog zatvaranja politčkih protivnika, korištenja ricinusovog ulja i sličnih metoda ponižavanja, (…) te katkad ubijanja”.
Nije dovoljno što je Gabrielle D’Annunzio sa svojim artditima mučio Hrvate u Rijeci, odlučio je takođe poslati skupinu vojnika u Pulu gdje su radnici slavili Prvomajsku feštu. Tada su fašistički provokatori izazvali slavljenike, došli su vojnici talijanske vojske, policajci, karabinjeri i arditi… Počeli su pucali na masu od oko 7.000 radnika, od kojih su mnogi bili antifašisti, u središtu grada, u blizini tržnice. Tom prilikom ubijena su četiri radnika, a trideset i četiri njih je ranjeno. To je povijesna istina koji su objavili pisci i povjesničari, među njima Darko Dukovski, povjesničar i profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci koji živi u Puli. Organizatori i priređivači izložbe Božić i dr. sc. Perinčić zajedno s organizatorima izložbe UABA s otoka Krka mogu vidijeti da se u Puli, na početku Ulice Sergijevaca, nalazi spomen-ploča s napisima četiri imena ubijenih radnika: Čeh, Talijan, Hrvat i Austrijanac, a nasuprot je spomenik čuvenog irskog svjetskog književnika Jamesa Joycea.
Foto: Wikipedia